Na nekoj neobaveznoj redakcijskoj kavi, kolega Tvrtko Puljić otvorio je zapravo odličnu temu:
– Je l’ ima smisla postaviti pitanje kako bi se trebali zvati novi zagrebački stadioni? Maksimir možda i OK, ali stadion u Kranjčevićevoj pa i nema baš smisla…
I doista, ima smisla. Maksimir je svakako sinonim, ali „Kranjča” je, realno, kolokvijalni naziv za Ulicu pjesnika, Silvija Strahimira Kranjčevića, gdje se stadion nalazi. U Hrvatskoj, doduše, vladaju toponimi, od Maksimira, Poljuda, Stanova, Šubićevca, Rujevice, Kantride, ali, ipak, postoji i Ivan Kušek Apaš (Koprivnica), Aldo Drosina (Pula), Branko Čavlović Čavlek (Karlovac)…, kao objekti koji su dobili ime ili su „prekršteni” po značajnim likovima klupske/nogometne povijesti. Ta praksa, ujedno, funkcionira i vani: Giuseppe Meazza (Milano), Santiago Bernabéu (Madrid), Johan Cruijff (Amsterdam), Artemio Franchi (Firenca), nekoć i Vicente Calderón (Madrid)… Konačno, u Zagrebu Cibonin dom gordo nosi ime Dražena Petrovića, a Trnsko se diči dvoranom Boška Pepsija Božića, između ostalih.
Za Maksimir je svakako prerano, jer još uvijek onako gordo stoji kao personifikacija Azrine „Gomile nesklada”, da ne budemo oštriji, ali pitanje imena stadiona u Kranjčevićevoj, koji bi prema najavama trebao biti dovršen do kraja godine, zgodna je tema. Tko i na koji način o tome odlučuje, planira li se uopće itko baviti tim sferama, koja je procedura, tko predlaže, tko odlučuje o tome, je li netko poslao neke prijedloge…?
– Za Kranjču ne znam, ali u svakom slučaju o tome odlučuje Grad i ne znam koji su im po tom pitanju planovi. A za Maksimir tek nije definirano, rano je. Za sada mi o tome ne odlučujemo, kako ćemo i hoćemo li na to moći utjecati, vidjet ćemo. Možda samo Maksimir, možda sponzorski dodatak ako ima financijskog smisla, ali ovo su zasad sve hipoteze, jer je prerano i sve je otvoreno – neslužbeno doznajemo iz klubova bliskih Dinamu.
Što se navijača tiče, apropos Maksimira, kratka „vox populi” anketa među tifozima Dinama otkrit će da nitko nije za preimenovanje Maksimira, dapače, dok bi neki voljeli da se na članskom referendumu eventualno biraju nazivi tribina, gdje su prvi favoriti Miroslav Ćiro Blažević, Zlatko Cico Kranjčar i/ili Stjepan Lamza, ali nisu jedini. Ni to nije revolucija, Anfield jednu tribinu, recimo, ponosno nosi po (i dalje živom!) Kennyju Dalglishu.
Za to, apsolutno, ima vremena, jer novi Maksimir čeka nacrt, rušenje, pa izgradnju. Kranjčevićeva se, napokon (!), očekuje brzo. Ime je apsolutno zadnja stavka u „godotovskom” čekanju novog stadiona u glavnom gradu, ali svakako je zgodna. Temeljem informacija iz Dinama, trag vodi prema Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova, pod ingerencijom Grada Zagreba. U osnovnom aktu stoji da taj Odbor „predlaže Gradskoj skupštini imenovanje i preimenovanje ulica, trgova i drugih javnih površina te njihovo ukidanje u suradnji s mjesnim odborima, gradskim četvrtima, znanstvenim i drugim ustanovama, te razmatra prijedloge za uvrštenje pojmova, datuma i imena osoba u Fond imena javnih površina te odlučuje o njihovu uvrštenju u Fond imena.” Stadioni nisu uvršteni, iako bi netko rekao da spadaju pod javne površine.
Na čelu tog Odbora je, pritom, Ivana Kekin, dok su članovi Teodor Celakoski, Snježana Prusec-Kovačić, Zlatko Hasanbegović i Vedran Černy. Zanimljivo društvo, barem ideološki. Ispred njih kao osoba za kontakt je Ira Kapor, no kako nije odgovarala na naše pozive, obratili smo se Zlatku Hasanbegoviću, s obzirom na „nogometno-navijački” habitus, ali i Ivani Kekin. Dojam je, što ne čudi, da to u ovome času nije u fokusu, no pritom je pitanje je li taj Odbor uopće – taj? Iako, budimo realni, s obzirom na saziv ljudi, bilo bi interesantno svjedočiti toj mogućoj raspravi…
– Iskreno, nisam o tome razmišljao, no doista nisam siguran je li potencijalno mijenjanje imena stadiona spada pod ovaj Odbor – reći će nam Hasanbegović. – Teoretski se može, i zašto ne bismo razgovarali o tome, ali ponavljam, ovdje se uglavnom bavimo revizionističkim smjernicama procjene povijesti, gdje, pritom, Josip Kuže dobiva ulicu sarajevskog nadbiskupa Ivana Šarića, samo zato jer je, kao, povezan s ustaškim pokretom. Čast Kužeu, ulicu i zaslužuje, ali ne na ovaj način… U svakom slučaju, govorim načelno, netko mora poslati prijedlog, Odbor ga razmotri i ako ga usvoji, on odlazi prema Gradskoj skupštini, koja ga mora izglasati, premda u posljednje vrijeme postoje i katastarski prijepori oko svega toga. Osobno, nisam razmišljao o Kranjčevićevoj, ali otvoren sam za valorizaciju i prosudbu, ako je to, naglašavam, uopće pod ingerencijom ovog Odbora.
U razgovoru s mnogim sportašima, navijačima, simpatizerima, novinarima… kao potencijalno ime nove Kranjče (službeno je još uvijek stadion NK Zagreba), nameće se ono – Dražana Jerkovića. Dodat će neki Bakotu, Dračića, Rukljača.., neki i Cicu zbog naslova prvaka, treći će reći da bi se trebalo ostati pri stadionu NK Zagreb zbog uspomene na propalog miljenika metropole, i dalje u raljama Dražena Medića, koji ne životari, već umire u 4. Nogometnoj ligi Središta Zagreb (!), neki nude i Stadion Zbora narodne garde, s obzirom na to da se tamo održao značajni „summit” borbe za neovisnost, oni „najkreativniji”, pak, Stadion Zagreb…
– Ako postoji financijska konstrukcija, davanje sponzorskog imena nema alternativu, ako ne, doista se može razgovarati o personalizaciji ili svojevrsnom omažu. Ili jednostavno ostaviti „gradsko” ime, općenito, ili po klubu koji je tamo stvarao povijest – reći će neki nogometni povjesničari i romantici.
Maksimir, dakle, još uvijek nije tema. Ali tamo niti nema dubioza: Arena/Stadion Maksimir, uz eventualni dodatak sponzora, te potencijalni referendum članova/navijača prema kojem bi birali imena jedne ili više tribina. Kranjča je, ipak, druga priča. Jer, ako sve prođe kako treba, proljetni dio sezone 2026./27. Dinamo i drugi igrat će tamo. A ako o Kranjči ne odlučuje Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova – tko odlučuje?
– Moj Odbor doista nije nadležan za ta pitanja – javila nam se i Ivana Kekin, predlažući da pitanja oko ovog, mislili smo, „light” pitanja ipak idu direktno na Grad.
A Grad, iako smo molili odgovor, do zaključenja ovog izdanja još nije odgovorio…
Na koncu, ime je sigurno posljednja stavka u cijeloj priči o novom stadionu u Kranjčevićevoj. Ili stadionima. Ali, ipak, nije nevažno. Jer stadion, novi stadion, nije samo hrpa betona i čelika, nego je ipak i simbol. Novo zdanje u tom kontekstu bit će svakako, nakon desetljeća čekanja, ključno. A ime? Ono, eto, čeka da dođe na red…
