Bojan Vručina (41) je ikona hrvatskog klupskog nogometa i jedan od najboljih napadača Slavena Belupa u njegovoj prvoligaškoj povijesti. Još uvijek je aktivan u nižim ligama, a paralelno se bavi privatnim biznisom, ali i trenerskim poslom.
Rado je iz svog ludbreškog doma prokomentirao aktualni trenutak Farmaceuta koji drže visoko treće mjesto u SHNL-u.
– Tu i tamo pogledam utakmice, redovito pratim sažetke, a po objavama na društvenim mrežama vidim da je u momčadi i klubu jako dobra atmosfera. A kad je tako, onda jedni za druge ginu na terenu, i to se također vidi. Drago mi je da Slavenu ide dobro – rekao je Bojan Vručina.
Navijači uživaju, no je li to treće mjesto realno?
– Sigurno da je to s jedne strane ipak iznenađenje. Rijeka i Osijek bi po ulaganjima trebali biti tu, ali se Slavenu dosta toga posložilo, obavljen je dobar prijelazni rok, a važni igrači su ostali. Bilo bi dobro ostati pri vrhu što duže…
Bili ste suigrač Marija Gregurine, je li se već tada moglo nazrijeti da će se u budućnosti baviti trenerskim poslom?
– Ne, nije se to na njemu vidjelo, za razliku od Nikole Šafarića s kojim sam također dugo igrao. Gregurina se nakon karijere ozbiljno posvetio trenerskom pozivu i moram ga pohvaliti kako izgleda, kako vodi ekipu, također i njegove izjave. Drago mi je da je domaći trener dobio priliku. Isto tako i njegovi pomoćnici s kojima sam često u kontaktu.
Naslijedio je Marija Kovačevića kojem je bio pomoćnik u prošloj sezoni?
– Sigurno mu je to pomoglo, uvijek treba ići stepenicu po stepenicu. Kao trener trebaš prepoznati igrače, ne forsirati neku svoju filozofiju, nego pojedince staviti tamo gdje su najbolji, na njihove prirodne pozicije, gdje mogu pružiti najviše.
Jagušić je zablistao u veznom redu, ipak mu ta pozicija više odgovara od krila. I to je jedan od važnih trenerovih poteza.
– Nisam još upoznao Jagušića, ali sviđa mi se ta njegova sportska drskost i hrabrost, okretanje na lijevu, lažnjak, odigravanje petom, kroz noge… Dobro da je ostao još ovu sezonu u Slavenu, vidi se da uživa u svakoj minuti provedenoj na terenu. Kroz intervjue se osjeća da je čvrsto s nogama na zemlji i da točno zna što želi, a to je rijetkost u ovo doba. Igra za ekipu, u pravim trenucima donosi prave odlike, ima karakteristike vođe i dosta ja zreo za svoje godine. Daj mu Bože što više zdravlja, sigurno da će uspjeti, tu je i reprezentacija koja ga čeka…
Je li bilo takvog igrača u Slavenu?
– Lijeva noga i ta nogometna drskost, vic u igri… Mogu ga usporediti sa sobom u mladim danima, ide ‘glavom kroz zid‘, hrabar je, to je pravi pristup.
Vručina još nije odustao od seniorskog nogometa, doduše sad igra u Prvoj varaždinskoj županijskoj ligi.
– Na ljeto sam potpisao za Zadrugar iz Hrastovskog, to mi je blizu posla, a angažiran sam i u Školi nogometa Podravine iz Ludbrega. Zadrugar je drugi, imamo dva boda iza prvog. Zabio sam osam golova s kupom, za sinom Robertom kojeg treniram u U9 ekipi Podravine zaostajem šest golova, on je na 14 i izgleda da će pobijediti u tom našem natjecanju – smije se Bojan.
Na kraju smo se vratili Slavenu, može li ove sezone napokon izboriti Europu?
– Iako ni treće mjesto ne bilo loše, kad je takva situacija da Hajduk i Dinamo prosipaju bodove, ja se volim sjetiti Leicestera… Naravno, dečki trebaju ostati na zemlji, jer i drugi će se posložiti. U svakom slučaju, imaju dobar temelj da nešto naprave. Sigurno neće biti cijelu sezonu bez poraza, ali treba biti smiren i vjerovati u ono što radiš. Tada će doći i uspjeh – zaključio je Vručina.
