Mateo Lisica (22) u subotu bi trebao zaigrati protiv svog bivšeg kluba Istre 1961 te nastaviti dobrim izvedbama koje ga krase na startu sezone. U tri utakmice upisao je dvije asistencije, još nije zabio, ali našao se u nekoliko zgodnih prilika. Pokazuje sve ono što smo znali o njemu, brz je, prodoran, jak u igri ‘jedan na jedan‘, odličan asistent, defenzivno discipliniran i odgovoran. Iako je uzorak dosad odigranih utakmica u SHNL-u mali, držimo da se već sada može ustvrditi da je Lisica pokazao da je pojačanje za Dinamo. S obzirom na njegovu mladost i veliku mogućnost napretka, možemo pomalo i glasno razmišljati o tome da bi danas-sutra mogao postati zanimljiv i Zlatku Daliću, Vatreni su ionako deficitarni na poziciji desnog krila.
U predvečerje utakmice s Istrom 1961 pitali smo Lisicu kako je zadovoljan svojim prezentacijama u dosadašnja tri kola prvenstva.
– Ipak bih počeo s ljetnim pripremama… S tim dijelom nikako nisam bio zadovoljan. Prve četiri-pet utakmica nisam mogao tretirati kao nešto što bi me moglo zadovoljiti, dapače. Ali onda u zadnje dvije utakmice u Maksimiru, protiv Krivbasa i Sesveta, bio sam zadovoljniji. E sad, kad je počelo prvenstvo, mogu biti sretan s onim što sam odigrao protiv Osijeka, Vukovara i Rijeke. Ne samo s osobnim prezentacijama, nego i s kompletnom momčadi. Igrom i rezultatima. Držim da ćemo tako i nastaviti – kazao nam je u uvodu Mateo.
Tri utakmice, dvije asistencije, dobra statistika. Sad se čeka još samo pogodak, zar ne? Hoće li onda krenuti i golgeterska serija?
– Naravno. Kad zabijem prvi gol, mislim da će se onda otvoriti te da ću onda zabijati u kontinuitetu. Međutim, ne razmišljam previše o svojoj statistici. Meni je važno da pobjeđujemo, da vratimo naslov prvaka u Maksimir. Mnogo mi je važnija momčad nego moja individualna statistika.
Imali ste nekoliko prilika za poentiranje, mogli biste razmišljati o zabijanju golova…
– Znam, znam… Ali gledam to s druge strane. Ako uđem u šansu za gol, znači da nešto dobro radim. Mogu promašiti, ali doći će sljedeća prilika, pa ću zabiti. Takva su moja promišljanja.
Niste dugo u Dinamu, ali ipak ćemo vam postaviti ovo pitanje. Jeste li sad bolji igrač nego što ste to bili u Istri 1961?
– Teško je to meni kazati. Zapravo, ja to ne mogu znati. Svaki dan treniram, trudim se maksimalno. U Dinamu imamo 25 igrača koji se bore za udarni sastav. Svi mogu igrati. Moram na svakom treningu i na svakoj utakmici davati sve od sebe, jer ću inače ispasti iz udarne jedanaestorice. Ne znam jesam li bolji nego što sam bio u Istri, ali sam siguran da ću više napredovati u Dinamu. Igrat ću Europsku ligu, boriti se za naslov prvaka, u plavom klubu ću se svakako bolje razvijati.
Jeste li ipak napredovali u nekom segmentu i koliko još možete napredovati?
– Napredovao sam svakako kad se radi o mentalnoj strani. Meni je Dinamo prvi klub u kojem igram, a da nisam doma. Sam sam u Zagrebu, ovisim sam o sebi, imam kućnih obveza koje prije nisam imao. Tako da sazrijevam i kao osoba. Za mene je to veliki plus. Kad se radi o igri, znam da na svakom treningu moram biti maksimalan, nema mjesta opuštanju. Da, napredovao sam u tom dijelu. U Istri kod trenera Garcije igrao sam dobro polusezonu, mogao sam neke treninge odraditi i malo slabije. Onako nesvjesno. Ali sam svejedno bio u prvih jedanaest. Nije bilo takve konkurencije kao u Dinamu. Ovdje je to nemoguće. Držim da mi je to najveća promjena.
U kojim segmentima igre vidite svoju najveću priliku za napredak?
– Najveću priliku vidim da igram još bolje u ofenzivnom smislu. Moram dobiti još više samopouzdanja. Ne bih se smio plašiti greške.
Plašite se greške?
– Da. To je moj minus. Ponekad odigram alibi pas, samo da ne bih pogriješio. Tako da taj strah od greške moram jednostavno maknuti u stranu.
Na startu sezone za Dinamo se pokazala stvarno dobra ‘istarska priča‘. Desna strana Valinčić-Lisica jednostavno se pokazala kao super opcija.
– Ne bih želio ispasti neskroman, ali složio bih se s tom konstatacijom. Iako je tek početak prvenstva, Moris i ja smo odigrali jako dobre tri utakmice. Znate, to su sve automatizmi koje smo donijeli iz Istre. Uvijek govorim da su u nogometu automatizmi sve. Valinčić i ja već dvije godine igramo skupa, ovo je sad treća. Jako se dobro poznajemo, njemu više paše kad ja igram, meni kad on igra. U nekim situacijama ne treba nam razgovor, ne trebamo se niti pogledati, a znamo gdje trebamo biti, tko što treba raditi. To se vidi na terenu. Vjerujem da ćemo nastaviti s našim dobrim igrama.
Kad smo kod Valinčića, on se zaista pokazao u super svjetlu, kao reprezentativni materijal…
– Znao sam da će biti takav u Dinamu, znam ga dobro. Njemu i meni je drago što smo došli u Maksimir, Dinamo ima mnogo više navijača nego Istra, tako da je to dodatni užitak igre. Možemo obojica na najbolji mogući način pokazati naše vrline. Sad su zapaženije nego prije.
Je li ovaj Dinamo momčad za prvaka Hrvatske?
– Naravno da jest. Svaka pozicija u momčadi je poduplana, kao što sam kazao, svih 25 igrača mogu igrati, imamo odličnu momčad. Kad se još sasvim uigramo, kad pohvatamo sve automatizme, kad se svi još više upoznamo kroz igru, bit će još bolje i uvjerljivije. Europa? Ne znamo još niti suparnike, ne znam što očekivati, ovo će meni biti prva godina u Europi. Ali smo stvarno super i možemo napraviti velike stvari ove sezone. Moramo vjerovati u sebe. Ako mi ne vjerujemo u sebe, onda neće nitko.
Tko ga je u Dinamu od suigrača najviše impresionirao?
– Josip Mišić. Najbolje bi ga opisala riječ mašina! On je najbolji igrač u presingu s kojim sam igrao. Zadivljen sam njegovim osjećajem, točno zna kad treba stisnuti, oduzeti loptu. Impresionira me njegov obrambeni dio igre. Mišić je srce momčadi. Njegova pas igra je fantastična, inteligencija u igri, ma sve, sjajan je igrač.
Mario Kovačević i Gonzalo Garcia gaje sličan stil nogometa. Kako biste ih usporedili?
– Da, možemo kazati da su slični treneri. Obojica traže napadački nogomet. Inzistiraju na okomitoj igri. To se kod nas u Istri prošle sezone vidjelo, sad se vidi u Dinamu. Kovačević i Garcia uvijek traže stopostotni angažman svih igrača, ako nije tako, izletiš iz momčadi. Uvijek će igrati oni koji se najviše trude. S tim da je trener Garcia više želio da igramo iza od vratara, dok kod trenera Kovačevića možemo igrati na Belju, pa da on ostavi loptu veznim igračima. To su detalji. Ali naravno, razlika je u igračkoj kvaliteti Istre i Dinama.
Je li Hajduk s Garcijom ove sezone najveći konkurent Dinamu za naslov prvaka?
– Rano je o tome govoriti. Hajduk ima tri pobjede kao i mi, gol-razliku 7:1, mi 7:0. Svi znamo da je Hajduk uvijek najveći suparnik Dinamu. Ali isto tako Rijeka i Osijek imaju jako dobre momčadi. No, držim da će Dinamo osvojiti naslov prvaka, potrudit ćemo se da se dvije titule, ona prvenstvena i ona za Kup, vrate u Maksimir.
Kako će biti u subotu protiv Istre 1961, vašeg bivšeg kluba?
– Došao je u Pulu novi trener Tomić. Možda se u ovom startu prvenstva nisu još posložili kako bi htjeli. Ali vjerujem da će se to dogoditi kroz sezonu. Istra ima igrače koje dobro poznajem, kvalitetni su. Istra je moj dječački klub, želim im sve najbolje, ali u subotu Dinamo ide po pobjedu i vjerujem da ćemo do nje doći – zaključio je Mateo Lisica.
