Nije tajna da je Marko Livaja najbolji igrač SHNL-a. Toga je svjestan i on sam, iako te riječi nikada iz njegovih usta neće izaći. Nije to bahato jer tako misle i Livajini protivnici. Nitko puno ne razmišlja kad mu se postavi pitanje tko je najbolji igrač. Odgovor je jasan, naprosto se nameće. I nije to slučajno. Hajdukova desetka isporučuje iz kola u kolo. Ako se netko pitao je li možda ona prva sezona bila slučajna, brzo je dobio odgovor.
Livaja na terenu radi iste stvari. Svi znaju što će napraviti, a nezaustavljiv je. I to je odlika velikih igrača. Već gotovo četiri godine nosi Hajduk na svojim leđima. Već su romani napisani o tome kako pomoći nema, ali on ju sam nikad nije tražio. Niti će. Njegov posao ionako nije sastavljanje ekipe. Ono što se od njega traži isporučuje kontinuirano i besprijekorno.
Ove je sezone Livaja postigao 19 pogodaka i vjerojatno će opet biti najbolji strijelac lige. Ali, što će mu to? Tako on razmišlja. Nikad nije trčao za statistikom niti jurio golove.
Često se s njim pokrene ta tema, ali uslijedi jednostavan odgovor, u stilu: “Da, to je lijepo, ali…” Nešto poput košarkaškog majstora Nikole Jokića. Ima sva moguća individualna postignuća, ali ništa ga ne ispunjava kao uspjeh ekipe. E, takav je i Marko Livaja. Očito sve sportske klase razmišljaju na isti način. Čak se i neke druge paralele mogu povući kod ova dva majstora.
Mnogi misle da je Hajduk bez Livaje momčad za donji dom HNL-a, dok se slična razmišljanja povlače i kod Denver Nuggetsa. “Bez Jokića ne bi vidjeli doigravanje” naveliko zbore.
No, unatoč svim krizama niti jedan od njih nije pomislio napustiti svoje ekipe. Fokusirat ćemo se mi ipak na Livaju, a Jokić nam je pao napamet tek kao zgodna usporedba.
Zabio je kapetan Hajduka iz penala, matirao Zlomislića “panenkom”. Od ostalih sitnica, opet se mogu izvući kompilacije njegovih poteza, ali ni to mu nije važno. Vjerojatno ga još uvijek prati gorčina propuštene prilike, a s druge strane je sretan što je Hajduk još živ. I da, opet je rubrika “Kapetani biraju” iznjedrila Livaju na vrh, a mnogi ga majstori iz drugih ekipa (Lisica, Fruk, Baturina) vide kao komponentu idealnog HNL igrača. Možda je Livaji zapravo to najveća nagrada. Kad rivali prepoznaju kvalitetu, nije to mala stvar.
Usput, Livaja je protiv Rijeke zabio 82. gol u SHNL-u i tako postao najbolji strijelac Hajduka u povijesti natjecanja. Prestigao je Miju Caktaša i Tomislava Ercega koji su zabili gol manje. Ipak, Hajdukova bi desetka najviše voljela naslov prvaka s voljenim klubom. Jednom je prilikom izjavio kako neće otići dok se to ne ostvari. Evo, posljednje će kolo, ide se na Šubićevac, a Hajduk je još živ. Istina, ne ovisi sam o sebi, ali je živ.
I Livaja će zaigrati. Unatoč tome što igra praktično bez ramena kojeg je ozlijedio u derbiju. Stisnut će zube po tko zna koji puta. Odmarat će nakon sezone, sad mu se igra. I pokušat će pomoći Hajduku da dođe do tri boda, posljednja ove sezone. A onda će povesti novu škvadru u novu sezonu. Od pustih poziva, javio se tek na poziv Hajduka i ostanak u Splitu. Na ostale baš i “ne šmeka”.
