Marku Livaji (32) trebalo je 194 nastupa za Hajduk da uđe u ‘klub 100‘. Dogodilo se to na utakmici protiv Lokomotive u 22. minuti kada je spremno dočekao jednu Rebićevu povratnu loptu u peterac. Nije imao težak posao, trebao je tek postaviti nogu i proslijediti loptu u praznu mrežu. Zabio je tako jubilarni 100. zgoditak u najdražem dresu, pet godina nakon što se senzacionalno vratio na Poljud. Veliko je to poslijepodne za Livaju bilo i nije to krio. Igrački je bio raspoložen, rastrčan, kombinatoran i ubojit. Iako, mogao je komotno i ‘hattrick‘ zabiti.
No, kapetanov jubilej u drugi plan su bacile izjave nakon susreta. Ne viđa se Livaju često ispred mikrofona i kamera, takve pozornice on izbjegava vješto i u širokom luku. Rijetko govori i za klupsku televiziju, samo po potrebi, ako baš mora. Zato je mnoge i šokiralo što je baš Livaja imao riječ nakon Lokomotive. Imalo je to nekako rezona, ipak se dogodio jubilej, velika je stvar za jednog Splićanina zabiti 100 golova u Hajdukovu dresu. Na to se Livaja prvo i osvrnuo, kazavši kako mu je čast biti u društvu mnogih velikih igrača koji su nosili Hajdukov dres, a dodao je i kako mu je svaki gol za Hajduk jednako drag. Naravno, to je i bio povod obraćanja, ali su onda okupljeni iskoristili rijetku mogućnost da Livaju čuju i na neke druge teme. A kad je on u pitanju, ove godine ih ima podosta. I baš je ostatak Livajina govora nekako zasjenio taj stoti gol.
Kazao je kapetan kako osjeća da je mogao ove sezone klubu dati i više, a da ga je iz ritma izbacila nezgodna ozljeda koja je predviđala pauzu od dva tjedna. Tako su i iz Hajduka onomad najavljivali, ali na kraju je Livaja izostajao, kako kaže, dva mjeseca. Zna on i razlog: na račun nečije greške u klubu. Nije htio imenovati pojedince, zaista gospodski čin. Ali, moglo se jasno vidjeti da je zbog tog kiksa kapetan ogorčen. Ne smeta mu čak ni to što je izgubio poziciju jer je konkurencija nadirala. Kaže, 15 godina je u nogometu, razumije procese. Kuloari bliski Livaji su čak i tijekom te ozljede spominjali da je kapetan počeo intenzivnije trčati prije no što je to bilo predviđeno, tako se onomad dalo čuti gradom pod Marjanom, ali teško je tvrditi na koji je točno detalj kapetan mislio.
Dotaknuo se i odnosa s Gonzalom Garcíjom, iznio i to na čistac tako da se više nitko ne mora pretvarati. Rekao je kako nije bilo nekakvih svađa, nego da se jednostavno kapetanov i trenerov pogled ne slažu u potpunosti. On vidi neke druge ispred Livaje i sve to stoji… Nastavljao je Livaja bez zadrške odgovarati i na ostala pitanja, uključujući i ono o novom ugovoru kojeg je još davno najavio Goran Vučević. Ako je vjerovati Livaji, on nije kriv što još nije potpisao produženje, već je to krimen kluba. Otvoreno je Livaja prebacio lopticu na Hajduk. Da je do njega, već bi to bilo riješeno. Dogovorio se, kaže, već tri puta…
Rijetko smo Livaju viđali tako otvorenog. Inače ne govori puno, ali što god kaže, odzvoni nadaleko. A ovog puta je ostao dojam da je kapetan imao potrebu ‘olakšati se‘, izbaciti sve iz sebe. Neugodan je osjećaj kada čovjek mjesecima sve drži unutra. A to je očito bio slučaj kod Livaje. Ne, nije u tom govoru bilo mržnje, kapetan Hajduka voli više od ičega. Ali, vidio se i na njegovu licu neki teret, umor. Mori ga to što ne igra, kako i ne bi. On je tip koji želi svaku sekundu provesti na terenu i ništa ga drugo ne zanima. Koliko je samo puta za Hajduk išao preko granice boli, možda naštetio i samome sebi. I rekao je otvoreno da mu je ova sezona bila jako teška zbog nogometnih i nenogometnih stvari. Kupilo se u kapetanu, kupilo, a sada je sve izašlo van. Razgovor čija je tema trebao biti ulazak u ‘klub 100‘ pretvorio se u Livajino olakšavanje duše.
Tko mu može i zamjeriti, rekao je ono što mu je na srcu i nakon ovoga mu samo može biti lakše. I evo, protiv Lokomotive je opet zabio i pokazao da ga se možda trebalo i češće koristiti. Livaja s Hajdukom ima ugovor do 2027. godine, a produženje još nije došlo na red. Kada će i hoće li, otvoreno je pitanje.
