Poslije pobjede u Koprivnici i zadržavanja liderske uloge na ljestvici, narastao je optimizam u redovima Hajduka, povećane su nade da bi “bijeli” mogli do kraja prvenstvenog maratona opstati na toj poziciji, ali se sljedeći dvoboj protiv Lokomotive ipak iščekuje s oprezom. Prirodno je da navijači Hajduka bezgranično vjeruju u nastavak pobjedonosne serije, to jest treće pobjede uzastopno, kakvu su u ovom prvenstvu ostvarili dva puta, ali Lokomotiva je u prošlih pet prvenstava itekako znala zagorčati život hajdukom puku (četiri poraza, čak tri na Poljudu, plus četiri remija u Kranjčevićevoj). A to su to gotovo odreda bili gubici bodova za “bijele” koji su ih, može se kazati, u presudnim trenutcima zaustavljali u borbi za vrh.
Marko Livaja, alfa i omega Hajduka, poslije uspjeha u Koprivnici bez sustezanja je ocijenio igru svoje momčadi u drugom poluvremenu kao nedovoljnu, to jest “opet našu standardno bezidejnu”. Livaja je tijekom utakmice u više navrata svojim gestikulacijama, pa i povicima, pokazivao nezadovoljstvo, tako da se te njegove riječi mora shvatiti kao alarmantno upozorenje. Livaja je naglasio da je njegova momčad bezuvjetni favorit te da vjeruje u osvajanje ta tri boda, uz uvjet da “se moramo nametnuti od prve minute da bismo znali kako dalje”.
Otkako je Livaja sletio u Split i na krajnje dominantan način preuzeo kormilo “bijelih”, on je konkretno protiv Lokomotive na petnaest nastupa postigao 12 golova, što najbolje oslikava njegov značaj. Ali stalno se kao akutno kritično postavljalo pitanje manjka nekog igrača koji bi Livaji pripomogao u završnici napada. U jednom prethodnom razdoblju tu ulogu barem je donekle imao Jan Mlakar, pa se njegov privremeni povratak procjenjivao kao dobitna kombinacija. Još se više poslije zimskog prijelaznog roka vjerovalo da bi taj dragocjeni dodatak u ofenzivi mogao biti Michele Šego, koji međutim još nije proradio. No na temelju igre u Koprivnici javila se nada u stvaranje tandema Livaje s Ukrajincem Nazarijem Rusinom, što bi tek trebalo dobiti potvrdu u nastavku prvenstva.
U napadačkom dijelu momčadi uz Šegu i Rusina povremeno su Livaji asistirali Stipe Biuk, Bruno Durdov, Aleksandar Trajkovski, Abdoulie Sanyang, pa i otpisani Leon Dajaku, ali njihov doprinos nije ni iz blizine bio dovoljan da bi se upotpunila efikasnost momčadi. Tako je trener Gennaro Gattuso, na sveopće iznenađenje, posegnuo za Rokom Brajkovićem, koji je na dvadeset utakmica bio na klupi, zaigrao šest puta, u četiri navrata kao pričuva, u dvije posljednje utakmice kao starter. I bez obzira na par nerealiziranih prilika (posebnu težinu imala je ona u 8. minuti u Koprivnici), ipak je pokazao da se na njega može računati…
Bilo je mnogo upitnika u odnosu na praksu talijanskog trenera da često mijenja startere u ofenzivi, to jest pitalo se kada će napokon ustrajati na jednom od kandidata. Do sada je u startnom sastavu Biuk bio čak 14 puta, Bamba deset, Šego i Durdov po osam, Rusin tri, Brajković dva, Mlakar jednom (uz napomenu da su poneki bili ozlijeđeni). Zato bi u finišu prvenstva bilo važno dobiti standardnijeg igrača uz Livaju. Stoga se sa zanimanjem čeka izbor Gattusa za sljedeći ispit protiv Lokomotive.
