Vrijeme ne liječi sve rane, ili ih barem ne liječi tako brzo. Zaključit ćemo to već u uvodnom dijelu razgovora s Lukom Dajčerom, stoperom Lokomotive koji igra prvu sezonu SHNL-a u karijeri, sve se bolje snalazi i, kaže, dobiva mnogo pohvala “sa strane”. Bod protiv Hajduka u Splitu najčešće zvuči izvrsno, osim ako se ne postavi u kontekst izgubljenih bodova u 98. minuti susreta..
– Osjećaj je isti kao i nakon utakmice. Dakle, kao da smo izgubili. Ostao je taj žal zbog primljenog gola u zadnjoj sekundi, u svlačionici je vladao samo muk… Remi na Poljudu pred 25 tisuća ljudi uvijek je kao dobar ishod, ali bacali smo se na glavu, fakat nismo bili zadovoljni tim bodom – govori nam Dajčer nakon treninga u utorak, odnosno slobodnog dana u ponedjeljak kojeg, kaže, ni sam nije očekivao.
Odigrao je 23-godišnji branič čitavih 98 minuta na Poljudu, statistika tvrdi da je očistio šest opasnosti, osvojio dva od četiri duela na zemlji i dva od tri u zraku, te četiri od pet dugih lopti poslao u točne noge. Uz to, boravio je između stopera i beka. Sve u svemu, i više nego dobar nastup?
– Uvijek može bolje, a i inače sam dosta samokritičan. U prvom poluvremenu Livaja je jednom šutirao po golu, znači ništa specijalno, pa smo time zadovoljni. Ponovo sam pogledao utakmicu kad smo se vratili u Zagreb. Stigli smo oko tri-pola četiri, odmah sam upalio susret i zaspao oko pola šest. Nakon utakmice nisam bio pretjerano zadovoljan svojim nastupom, ali kad sam sve još jednom pogledao, te čuo komentare trenera i suigrača, promijenilo mi se mišljenje – nastavlja mladić.
Dajčer je imao zadatak paziti Livaju, posebice tijekom udaraca iz kuta. Mnogi su mediji kasnije izdvojili nekoliko “bliskih” susreta između stopera i braniča. Bilo je tu raznolikog “koškanja”?
– On je bio nešto nervozan. Što sam ja radio? Ah, čupao, vukao, provocirao, nisam mu htio dati disati, ha ha! Na kraju se čak i dao isprovocirati, vidjeli ste da se u jednom momentu zaletio u mene, u drugom me malo udario po ruci i tako… Ja se, pak, nisam dao isprovocirati, pokušao sam držati koncentraciju na svoje zadatke.
Teško je ne pomisliti da je provokativne sposobnosti barem dijelom pokupio od Luisa Ibaneza tijekom igara u Jarunu. Lucho i sam voli kazati da mu takve “čari” nisu strane.
– To sigurno! Doduše, Lucho zna i pretjerati – odgovara Dajčer u veselom tonu.
– Na kraju krajeva, sve je to normalno, klasična sportska drskost. Mora toga biti, moraš malo pokušati ući u glavu suparniku…
Dajčer je praktički nogometno odrastao u Lokosima, gdje boravi od 2016., ali put do seniorske momčadi i kontinuiranih nastupa nije bio pravocrtan. Ključan moment je odlazak na polugodišnju posudbu u Jarun na zimu 2022., nakon koje nije dogovorio novi ugovor s Lokosima pa je ostao u Prvoj NL (drugi rang) kod trenera Jerka Leke.
U dvije godine boravka u Jarunu nerijetko su Leko i stručni stožer isticali da se radi o igraču koji “može živjeti od nogometa”. Polivalentnost u obrani, lijeva noga i duga lopta u tom smislu jedne su od ključnih prednosti, a vidimo da Dajčer nema “samsonovske” simptome, jer kosa je danas kraća, a snaga ipak veća. Od prosinca je konturirano na terenu.
– Kad sam došao, trebalo mi je tri tjedna do mjesec dana da pohvatam brzinu, naučim kontrolirati umor, tim više što su Čabrajini treninzi naglašeno intenzivni. Ipak se osjeti ta razlika u intenzitetu prve i druge lige, k tomu se ljetos promijenila i gotovo cijela momčad, pa dok se uklopiš, dok te prihvate… Tu sam se malo i psihički umarao, ali kad kreneš igrati, sve to ide lakše, od prihvaćanja do psihološkog momenta i osjećaja na terenu. Sve je drukčije kad su dečki uz tebe.
Zadovoljan je napretkom.
– Prva mi je godina u SHNL-u, mislim da sam se nametnuo kao opcija u relativno kratkom roku i dobro se osjećam. No, od početka sam računao da imam kvalitetu za prvih 11, s tom idejom sam i došao u Lokose i vjerovao da je pitanje vremena kad će se to i obistiniti. Veseli me što mogu biti zadovoljan izvedbama upravo u ‘najjačim‘ utakmicama. Mislim da sam se dobro nosio s Marcom Pašalićem u prošlom dijelu sezone kad sam igrao beka, zadovoljan sam i nastupom protiv Dinama na Kranjči, Osijeka…
Završno je govorio o promjeni trenera, sad će mjesec dana kako je Damir Ferenčina preuzeo Čabrajinu ulogu.
– Čuo sam se s Čabrajom kad je otišao, zahvalio mu što me pozvao u prvu ligu i dao mi priliku da debitiram. Pamtit ću njegovu strogoću, ali u kontekstu reda, rada, discipline i poštenja. Naravno, s Ferenčinom su treninzi drukčiji, no cijela momčad ga podržava i zajedno s njim želi izboriti najbolje. U svakom završnom govoru prije utakmice spominje se Europa, možda nam je po tablici daleko, no kakvi smo mi to profesionalci ako si ne postavljamo najveće ciljeve?
