On slavi 32. rođendan. On, jedan od onih za koje se često umjesto imena koristi ta moćna zamjenica koja jasno opisuje značaj pojedinca. O Marku Livaji je, naravno, riječ. Što god se o njemu napiše, vjerojatno će biti i ponavljanje nečega što se već može naći u prethodnim spisima čija je glavna tema bio on. Njegov značaj za Hajduk gotovo je nemoguće opisati. Dobro, Garcia ga je na terenu malo uspio rasteretiti podizanjem ostalih, ali to ovdje i nije ključna tema.
Marko Livaja je, pak, zaštitno lice kluba s Poljuda već godinama, a rola koju igra u očima navijača rijetko je viđena. Prvo, jedan je od rijetkih koji su se u svoj klub vratili u najboljim godinama karijere. Tog 17. veljače 2021. godine dogodio se ključan trenutak u kojem se, nakon godina i godina u AEK-u, odlučio vratiti kući i, slobodno se može kazati, započeo neku novu eru. Eru čiji je on glavni lik.
Od tog je dana u voljenom dresu nastupio 176 puta, zabio 94 gola i dodao 56 asistencija. To je sve što se treba znati o njemu na terenu. A i tamo je napravio puno više od samog statističkog učinka.
Marko Livaja je kompletan paket nogometaša sa svim svojim znanjem i osobnošću. I ne treba se mijenjati jer više nikad ne bi bio tako poseban. Njegov značaj za Split i Hajduk nadilazi sam nogomet. Puno je on više od nogometaša, ali njemu se prve ovakve riječi neće sviđati jer mrzi sebe stavljati u prvi plan. Njemu je najvažnije da momčad pobjeđuje i osvaja titule, ali to je čak i u njegovom dobu, osim dvaput kup, bila rijetkost. I to mu se nikako ne sviđa, jako želi promijeniti taj trend.
Nova mu je prilika ova sezona, u kojoj je zakoračio u 33. godinu. Već su mu 32 na leđima, a mnogi smatraju kako mu s Poljuda svih ovih sezona nisu doveli konkretnu pomoć i tako pospješili, iskoristili njegovu klasu. Dojam je da je doslovno morao sve sam, čini se, sve do ove sezone. Jer, samo Šego i Bamba već sada imaju kombinirano četiri gola i pet asistencija, a to je vjerojatno nešto o čemu je i kapetan svih ovih godina sanjao.
Ne priča on puno jer to ne voli, ali priča tamo gdje treba – na terenu. Puno je kazala i njegova proslava gola na Pampasu kada je potrčao u zagrljaj mlađim suigračima na klupi, što je kasnije objasnio na sljedeći način.
– Oni su mladi momci, želio sam svima pokazati da su bitni i da moraju biti sto posto unutra – kazao je Livaja i tako iskazao kapetansku veličinu.
Boli ga jako neuspjeh u Europi, ali on živi za tu titulu s Hajdukom. A možemo samo reći sljedeće: samo ona ga i dijeli od toga da u Splitu uđe u besmrtnost.
