Još uvijek se hajdučki puk nije oporavio od bolnog ispadanja iz Europe, a nije ni za očekivati da će se to dogoditi u skorije vrijeme. Ovaj je udarac jednostavno snažan, a usto i neočekivan. Euforiju bi mogla razgorjeti eventualno dva pozitivna rezultata protiv Rijeke i Osijeka, a pod pozitivan rezultat se od neki dan podrazumijevaju samo tri boda. Traže se i dalje krivci za krah, postavljaju se pitanja kako i zašto. U središtu toga istraživanja i priča (ne)očekivano se našao i Marko Livaja.
Kapetan vuče godinama klub na svojim leđima, ali na početku ove sezone mu jednostavno ne ide. Neće ga gol, a imao je prigoda. Ispriječila bi se pokoja stativa, greda, a onda bi se pojavio i protivnički vratar. Nije Livaja ove sezone još zabio gol, a ima jednu asistenciju, no statistika ionako nije tema rasprava koje se posljednjih dana vode među navijačima. Više od samog učinka brine dojam koji on na terenu odaje. Isto tako, čini se da još nije sto posto spreman, nije u pravoj formi, kao da je “dizelaški” ušao u sezonu.
U posljednje vrijeme su se provlačile i neke priče kako s Garcijom nije na istoj valnoj duljini, no trener Bijelih je to sasjekao u korijenu kazavši u više navrata kako on vidi nasmijanog Livaju koji je sretan. Za nešto lošije izvedbe dolaze opravdanja u stilu da ne može ni on svaku utakmicu biti najbolji, pa zatim da “i Messi ima pravo na loše dane”. Ipak, uoči Belupa Urugvajac je o toj temi govorio malo podrobnije. Kazao je kako je Livaja umoran, ali i da mora biti spreman primiti kritiku. Garcia Livaju vidi kao igrača sustava, to je sasvim jasno.
– Da je zabio gol, a nije odradio ono što se od njega traži, ja bih bio nezadovoljan – kazao je Garcia.
Inače, prije početka sezone često je davao izjave kako je glavni zadatak pronaći sustav koji neće o Livaji toliko ovisiti, a na njezinu početku je, unatoč europskoj sramoti, razigrao i neke igrače koji su ranije bili u drugom planu. Hajduk je šest bodova osvojio bez Livaje u kadru, što je ipak neki znak da se bez njega može igrati. Naravno, nije to ista ekipa, ali nije ni nemoguće. Kad se sve to uzme u obzir, jasno je da su rasprave o Livaji među navijačima uzele maha.
Svjestan je vjerojatno i sam kapetan Bijelih da na početku sezone “nije to to”, baš kao i hajdučki puk. Ne krivi nitko izravno njega za posrtaj u Europi, ali se isto tako ne bježi od činjenice da je, recimo, u Tirani bio među lošijima na terenu. Nakon katastrofe uvijek se otvaraju i neke netaknute teme, pa je tako na dnevni red došla i ona o eventualnoj prodaji kapetana shodno rezanju budžeta. Tu je došlo do podjela u kojima postoje oni koji još uvijek ni pod razno ne daju na Livaju, a drugi će, pak, kazati da ni on ne bi trebao biti pošteđen kada su prodaje u pitanju.
Nitko njemu ne zamjera što nije zabio gol, više navijačima smeta njegovo opće stanje koje, realno, nije dobro. U Tirani je nakon nekih izgubljenih posjeda često spuštao glavu, što njemu nije svojstveno. Odmah su se navijači zabrinuli da se s njim nešto događa. Iz cijele te priče može se zaključiti, sudeći po razmišljanjima, da se na Livaju počelo gledati malo realnije, kao da je u očima mnogih postao ravnopravniji s drugima. I dalje on ima svoj zvjezdani status koji je nedvojbeno i zaslužio, ali sve se manje navijača libi dati mu kritiku kada je zasluži. To je novost utoliko što je dosad bilo nemoguće čuti tako nešto.
Ne, neće se Livaji zbog lošijih izdanja za njegove standarde uzeti sve što ima s Hajdukom, niti će mu se zaboraviti sve što je za klub napravio, ali ipak je očita ta blaga promjena. Nikad hajdučki puk nijednog igrača nije štedio, nije ga se ustručavao pokuditi, a u tu skupinu polako ulazi i kapetan. Za primijetiti je da ni on više nije izuzet od misli kako je “morao bolje” i slično. Jednostavno, u oči upada ta podjela. Nitko, naravno, nema ništa protiv Livaje niti ikome on smeta. Bilo je onih koji smatraju da je ekipi postao teret, ali nije to mišljenje među pukom zaživjelo.
I nije zaista Livaja nikakav teret. Jer, dobar igrač to nije ni jednoj ekipi. Ali, činjenica je da su njegovi suigrači više uključeni u igru nego što su to bili ranije. Vjerojatno je i njemu novost da ga se više ne traži slijepo kao rješenje, već da se do njega dolazi kroz igru. Možda mu je i potrebno vrijeme da se na to navikne, ali jedno je sigurno. On nije upitan niti je svoj status među navijačima izgubio. Tek se nešto realnije počelo gledati na njegove izvedbe. Kad je dobar, kaže se da je dobar, kad je loš, kaže se da je loš.
