Duže vrijeme bila je tema da bih mogao ići u Schalke, zato što dugo poznajem sportskog direktora i trenera. Na kraju je bilo dobro za mene i za Dinamo da sam otišao, rekao je Dejan Ljubičić u intervjuu za Sportklub nakon što je iznenađujuće napustio Maksimir i otišao u slavnog njemačkog drugoligaša.
Objasnio je zašto je nakon samo pola godine htio otići iz Dinama:
– Nemam lošu riječ o Dinamu, s igračima sam bio super. Samo što… Nogomet kakav se igra u Njemačkoj meni više odgovara nego u Hrvatskoj. Zato sam se odlučio.
Upravo njegova izjava njemačkim medijima “da je nogomet u Hrvatskoj prespor” izazvala je komentare navijača Dinama.
– Nisam tako mislio. Rekao sam da sam ja trkački igrač, koji traži prostor. U Hrvatskoj se igra više kratki nogomet, a u Njemačkoj duže distance. Nisam rekao da je u Hrvatskoj loš nogomet.
Niko Kovač svojedobno ga je htio u Wolfsburg, ali ga Köln tada nije pustio, a nahvalio je Hrvate u Bundesligi:
– Oni su top igrači. Već ne znam koliko godina Kramarić u Hoffenheimu zabija golove i igra dobro. O njemu ne treba puno pričati, klasa je. A Vušković je s 18 godina glavni igrač u Hamburgu. To isto nije mali klub. Veliki je pritisak igrati za Hamburg. Meni se jako sviđa i imat će veliku karijeru.
Ljetos je rekao da je oduvijek htio igrati za Dinamo, jer navija za Dinamo, te da je tada odbio i neke klubove iz Bundeslige.
– To je istina, uvijek sam htio obući Dinamov dres, zato što sam od malih nogu navijač Dinama i uvijek ću biti navijač Dinama. Nema veze ovo što se sada dogodilo. Tad sam dobio isto dobre ponude iz Bundeslige, koje sam odbio zato što sam htio obući taj plavi dres i čast mi je da sam ga nosio.
Rekao je i da bi mu najveći šok mogla biti infrastruktura u Hrvatskoj. Je li bilo još nečega?
– Bilo je, ali ne bih previše negativno to sve gledao… Dinamo je najveći klub u Hrvatskoj. Znao sam što me čeka što se tiče stadiona i toga. Ali opet, na kraju dolaziš igrati nogomet. Odnos s Bobanom je jako dobar, ali ja sam došao zbog Dinama, ne zbog Zvone. Ali jako sam bio dobar sa Zvonom i razgovarali smo dosta nakon poraza i pobjeda, velik čovjek, legenda hrvatskog nogometa.
A trener Mario Kovačević?
– Jako ga poštujem, super čovjek, jako dobar trener. Prvih mjeseci kad nam nije sve dobro išlo, svi su gledali negativno, ali sad se vidjelo kakav dobar nogomet igraju. To je i zato što Mario radi dobar posao u Dinamu. Slažem se s njim da sam mogao bolje. Mogao sam svugdje bolje.
Ipak, dio navijača ga je kritizirao i ne žali za njim.
– Dobro, uvijek ima kritika. Ali jedino mi se nije svidjelo, još otkad mi je brat igrao ovdje, na pogrešnoj poziciji lijevog beka, što odigraš jednu lošu utakmicu i odmah je sve negativno, katastrofa. Moraš malo gledati i ljudski.
Vratio se na uvjete u HNL-u:
– Kad gledam stadione… Pratim brata Robu u Grčkoj i kad vidim stadione, Olympiacos ima novi stadion, Panathinaikos radi novi, AEK ima novi i to nedostaje u Hrvatskoj. A što se tiče nogometa, nije loš. Ali moraš dati šansu mladim igračima, to je budućnost nogometa.
Istaknuo je najljepše sjećanje na Dinamo:
– Naravno, dva gola Maccabiju se ne zaboravljaju. I protiv Fenerbahčea sam igrao jako dobro. Na početku je bilo nas dosta novih igrača pa je treneru bilo jako teško. Imaš nezadovoljnih igrača koji ne igraju puno, a tek su došli, i tu se mora sve formirati. Imam jako dobro mišljenje o Belji jer sam igrao protiv njega u Njemačkoj i pratio ga u Rapidu i imat će jako dobru karijeru.
Odgovorio je i je li bio nezadovoljan:
– Pa, nezadovoljan si kad ne igraš, kad te možda trener izvadi, a ti misliš da možeš još igrati. Ali to su sitnice i to je nogomet, ide se uvijek dalje i na trenera Marija nisam ljutit, imam jako dobro mišljenje o njemu.
