Zabijao je za Dinamo, nešto manje za Genk, a trpao je i u dresu Osijeka, za koji je u jednom navratu igrao za minimalac, a u drugom potpuno besplatno jer je u klubu bila kriza. Goran Ljubojević (42) igrao je i za hrvatsku U-21 reprezentaciju, a danas je koordinator za sportski sektor Osijeka, ali ne muškog, već ženskog kluba. Da, onog koji je ljetos privukao interes javnosti jer je devet nogometašica najprije štrajkalo, a onda i napustilo klub tvrdeći da im nije isplatio odgovarajuće premije za plasman u play-off Lige prvakinja.
Ljubojević tada nije bio u klubu, sada se trudi normalizirati funkcioniranje i sanirati štetu nastalu odlaskom tako velikog dijela ekipe. I s tugom u srcu gleda što se događa u svom NK Osijeku, gdje je nogometno stasao i gdje mu danas karijeru pokušava izgraditi sin. Karijeru braniča, dakako, baš kao što su i sinovi Vida, Šimić, Jakirović, Gabrić… gradili nogometni put na posve suprotnim pozicijama od očeva.
– Ah, Osijek… što da radim? Taj klub mi je kao dobar prijatelj, kojem želim sve najbolje, ali se malo distancirao od mene – počeo je razgovor o svom klubu dubokim uzdahom.
– Pratim utakmice i želim im sve najbolje, ali nisam toliko uključen ni vezan da bih ludovao ili se ljutio kao prije. I ovaj grad i svi ljudi zaslužuju da klub bude na puno boljem mjestu. Nadam se da će i biti.
Strahujete li da Osijek doista može ispasti iz prve lige?
– Iskreno, strahujem da bi Osijek mogao ispasti! Zaista je teška situacija, nije dobro ni rezultatski ni na terenu i bit će borba
– Iskreno, strahujem! Zaista je teška situacija, nije dobro ni rezultatski ni na terenu i bit će borba.
Željka Sopića zna tek iz igračkih dana, ali nisu u kontaktu.
– Malo je u klubu ljudi koji su bili ovdje, nas bivših igrača, iako imamo i licencije i CV. Kažem, distanciran sam, nisam vezan kao prije, ali želim klubu sve najbolje.
Pro licenciju ima i Ljubojević. A Osijek bi ubrzo mogao u potragu za trenerom. Što ako vas pozovu?
– Ma, teško će mene pozvati za trenera. Ako me do sada nisu zvali u klub, ne očekujem to ni u ovom trenutku, ali tu sam ako treba pomoći u bilo kojem segmentu. Svi mi, bivši igrači, tu smo ako treba pomoć, ali drugu stranu ne zanimamo previše. Privatni je klub i mogu što žele…
Dobro, što bi se dogodilo da Osijek doista ispadne iz lige?
– Bio bi neki potres, pa malo tuge, bijesa, reset i ponovno raditi… Privatni je klub, kao tvrtka, i može s njim napraviti što želi.
Zvučite kao da je prodaja kluba Mađarima bila loš potez.
– Ne, jer da nije bilo tog kapitala, klub bi propao u tim trenucima. Svaka im čast, taj je kapital spasio klub, radna mjesta, donio svjetlo u tunelu. OK, sad je malo tmurno… – rekao je pa zaključio o Osijeku:
– Jako je teško kad se netko ne veže uz klub. Koji nosi ime NK Osijek, a zapravo nemam osjećaj da je to stari NK Osijek. Privatni klub ima svoj način rada, sve je drugačije… Kažem, kao stari dobri prijatelj, s kojim se više ne družiš, a želiš mu dobro. Ovdje jako puno Slavonaca navija za Osijek, ne samo za Dinamo i Hajduk, kako neki misle. Jako će biti teška situacija ako ispadne, bio bi to šok, ozbiljan udarac. Nadam se da se to neće dogoditi.
Prebacili smo se potom na drugu temu: okršaj njegova dva kluba, Dinama i Genka, u Europskoj ligi. Genk je nakon poraza od Waregema prije mjesec dana pao na deveto mjesto prvenstvene ljestvice, ali je potom nanizao pet pobjeda i remi.
– Sad su dobili Mechelen, prije toga Anderlecht, i premda to nije onaj stari Anderlecht, to je velika stvar. Dižu se, a oscilacije su tu jer stalno prodaju najbolje igrače pa se nekad brže, nekad sporije stabiliziraju. Počeli su se dizati, kao što je i Dinamo, i bit će to teška utakmica, prava europska, jakog tempa. Da, Dinamo to može pratiti jer Genk nema individualnu kvalitetu kao Betis, Lille i Celta.
U tom klubu i gradu, gdje je igrao od ljeta 2006. do ljeta 2009., Gorana jako poštuju.
– S puno sam ljudi u kontaktu, prije koju godinu zvali su me na jednu utakmicu i izašao sam na centar na počasni krug sa sinom, cijeli mi je stadion skandirao, bilo je prekrasno.
Odakle baš takve počasti? I to bez nekog povoda!?
– Ne znam povod, vole me, cijene, jako sam dobar bio, zabijao sam velikim rivalima Anderlechtu i Bruggeu i pamte me. Bio sam prvi strijelac kluba te sezone prije ozljede i da mi nisu otišli križni ligamenti, tko zna što bi bilo. Ali ostao sam im u lijepom sjećanju, imam dosta prijatelja ondje, poznajem i neke ljude koji su sada u klubu.
Na utakmice Dinama i Genka vjerojatno neće zbog drugih obveza. A priča kako ga Genk zove na takve počasti slična je kao i mnogih drugih naših nogometaša, kojima strani klubovi iskazuju takve počasti, a naši ne.
– Nijedan drugi klub za koji sam igrao nije me tako pozvao, to je stvar mentaliteta. Jedino je Osijek kad je zatvarao Gradski vrt pozvao sve nas, bivše igrače. I igram za veterane i Osijeka i Dinama humanitarne utakmice, to su lijepa druženja i zabavne utakmice, neki bez kuka, ja bez koljena i takvi, haha!
Genk me prije koju godinu pozvao na jednu utakmicu, izišao sam sa sinom na počasni krug, cijeli stadion mi je skandirao
Na stadion, kaže, ide jako rijetko.
– Radije gledam utakmice na TV-u, s društvom ili sam. Nikad nisam volio ići na stadion.
Pa je analizirao Dinamo. I odlučno naglasio:
– Ma nije Dinamo imao nikakvu krizu jesenas! Pa promijenio je 15-16 igrača i mnogi ne mogu shvatiti koliko vremena treba da bi se postigla simbioza. Dođeš u novu ekipu i dok ne shvatiš što možeš očekivati od suigrača, pa to je i na školskom igralištu teško, a kamoli u Dinamu, gdje je svaka stotinka važna. Sjetite se Jürgena Kloppa i kako je gradio momčad Liverpoola pet-šest godina da bude prvak i onda to ljeto uoči šampionske sezone nije doveo nikoga. Svi su ga napadali zbog toga, a on je prepoznao da ima dovoljno dobru momčad i da je napokon kliknula. I razvalio je sve! Jer postali su obitelj, zajednica. Tako i u Dinamu, sad Zajc, recimo, shvaća gdje se Beljo kreće i kako, tko će prići kad po loptu, kamo će otići… Ne ide to brzo. Pa koliko je godina Luka bio uz Kroosa i sad kad je otišao, panika je u Realu. A kako je onda tek Kovačeviću kad je došlo devet novih igrača u prvu postavu?!
Uvjeren je da će Dinamo samo rasti.
– Bit će još bolji, do kraja sezone i 20 posto nego što je sad.
‘Njegov‘ Slavonac Beljo prvi je strijelac lige.
– Petković je tip napadača koji voli doći po loptu i leđima prema golu je sjajan. Više je polušpica i ne voli toliko biti u šesnaestercu, a može i zna zabiti. Beljo je drugačiji, opasan u kaznenom prostoru, na ubačaju, na prvoj stativi, a slabiji je u igri leđima prema golu, tu ima prostor za napredak, i nije toliko dobar u skoku, što me čudi s obzirom na visinu. No, kod skoka je važan tajming i fizička snaga, te da nema straha da će te netko lupiti laktom ili glavom. Dobiva premalo skokova kvalitetnih. No, te stvari stigne popraviti. A u šesnaestercu je opasan, zna, baš pravi profil špice. I po nekim potezima, poput jedne pete protiv Istre, vidi se da razumije, osjeća prostor… S njim je Dinamo još jači.
Od ostalih igrača iznenadio ga je jedan:
– McKenna je baš ‘životinja‘ fizički, a fokusiran, toliko profesionalan, pravovremen, čvrst, oštar, može biti primjer svim stoperima lige.
Dinamo će, dakle, biti prvak, a je li prolazak skupine Europske lige, osvojenim 23. mjestom od 36 momčadi, uspjeh?
– S obzirom na to da je zamijenio cijelu ekipu, ovo je velik uspjeh Dinama, prvi je i prošao je u Europi, a moglo je završiti katastrofalno, grozno. Ljetos sam rekao da moraš imati ‘muda‘ promijeniti 15 igrača, nije savršeno, ali rezultat je tu. U hodu su vidjeli tko nije za klub, ne uklapa se, ili karakterno ili kvalitetom, i riješili ih se. I tako treba! U svrhu boljitka kluba, nema milosti ni sentimenta ni prema kome. Ne smiješ dopustiti emotivno se vezati uz nekoga. U reprezentaciji, recimo, Perišić i slični zaslužni igrači to sve vraćaju, ne šlepaš ih. Trener ili direktor ili predsjednik mora procijeniti koji igrač zaslužuje takav status. Nemaju svi te kapacitete.
