Neobjašnjiv pad, to je najsnažniji izraz koji je odzvanjao nakon presice Nikice Jelavića, koji se u subotnjem ogledu trećeg kola s Goricom (1:3) suočio i s prvim porazom kao glavni trener Lokomotive.
– Nismo bili opasni, nismo imali ideje, u drugom poluvremenu jednostavno smo se raspali i bilo je pitanje vremena kad ćemo puknuti. Svakako smo bili u deficitu, u svim segmentima nogometne igre – ocjena je stručnjaka s domaćom adresom Maksimira.
Lokosi su u tri uvodna kola pokazali i tri različita lica – izvrsno protiv Vukovara 1991 (1:0), solidno protiv Istre 1961 (2:2), skromno i neugodno u posljednjoj utakmici. Pridodamo li tomu i aktualni kadar, koji je i sam trener opisao takvim da će se osjetiti svaki izostanak prvotimaca, opravdano se može posumnjati u nastavak oscilacija. I to su očekivane boljke, no druga dionica s Goricom svakako ostaje primjer neprihvatljivog nogometa. Prije svih samom treneru…
– Išli smo na ho-ruk? Nije to bila ideja, nego smo se raspali i izgubili glavu i rep, što ne želim da se događa – kazao je Jelavić u nastavku.
Manjak kreacije prema naprijed u prvom se dijelu mogao “gurnuti pod tepih” jer pomislili biste da Lokosi nisu htjeli puno riskirati na račun ranog vodstva (poveli u 12.). Pritom je obrana funkcionirala dobro, na momente i odlično, posebice na snagu Diopa, koji se javljao na praktički svakom ubačaju i poput neprobojnog zida usmjeravao lopte svugdje osim prema vratima Posavca.
No, druga dionica i izostanak bilo kakve žešće reakcije nakon brzog preokreta Gorice pokazat će da “štedljivost” na protivničkoj polovici nije bila planirana odluka u svrhu smanjenja rizika, nego je riječ o određenim nedostacima koje tek treba do kraja definirati.
I, po mogućnosti, u skladu s tim definicijama, ući u smiraj prijelaznog roka i uhvatiti neko pojačanje jer 36 kola predugačak je maraton za kadar kojem svaki izostanak može činiti prevagu.
