Što mislimo o njemu? Sjajan je. Odskače. Mora biti na terenu, moramo mu pronaći prostora i razvijati ga jer je “drugačiji”, to znate i sami, ali stalno ga upozoravamo i ukazujemo na određene stvari. “Leti”, ima ga svugdje i troši energiju na nepotrebne stvari u igri. Ako mi želimo da je ovdje na terenu, onda on ne smije i ne treba biti ovdje, razumijete? Što vi mislite o njemu? – evociramo sjećanja na ožujak prošle godine, kada smo na neformalnom druženju i daleko od mikrofona izmjenjivali pitanja i mišljenja s Francescom Troiseom u centru Zagreba, koji je rukama objašnjavao talijansku taktičku filozofiju u Maksimiru nakon što smo otvorili temu o Dinamovoj “sedmici”.
Elokventan i pristojan sugovornik, nadimka “Ciccio”, koji je u mladosti pohađao nogometnu školu Napolija, stanovao je na Dinamovom planetu više od četiri mjeseca kao pomoćnik Fabiju Cannavaru. U trenerski životopis upisao je postaje u Engleskoj, Italiji, Saudijskoj Arabiji i Kini, a u uvodnim rečenicama ovoga teksta svojim je iskustvom opisivao Luku Stojkovića. Odgovorili smo istom mjerom na njegovo pitanje, s epitetima i tek pokojom opaskom, ali smo se usuglasili da je on “taj” koji mora biti Dinamov oslonac u svim napadačkim križaljkama i najvažniji projekt nakon odlazaka Martina Baturine i Petra Sučića, čiji je transfer bio izvjestan u ljetnom prijelaznom roku.
Zašto su te riječi talijanskog stručnjaka relevantne u ovom trenutku? Luka Stojković je, igrom slučaja, bio jedna od udarnih tema u maksimirskom klubu na početku prošle, ali i na otvaranju (n)ove godine. Prije prve utakmice u 2025. – na Emiratesu kod Arsenala u Ligi prvaka – Dinamo je s bivšom “Zlatnom loptom” lickao taktičke finese na pripremama u Turskoj, gdje su odigrali tri utakmice, a Stojković je dao svoj začin u sva tri ispita protiv tri suparnika koja sada, eto, iščekuju “proljeće” u Konferencijskoj ligi. Zabio je Šahtaru s 25 metara, mrežu je tresao i protiv Lecha u maniri “devetke” iz drugog plana, a protiv Jagiellonije je naciljao Arijana Ademija “u trepavicu”. Na to se nadovezalo i pet kvalitetnih i uzastopnih partija na otvaranju nastavka sezone: pogodak Istri, iznuđen crveni karton protiv Milana, gol Osijeku, asistencija protiv Šibenika i dvije protiv Bjelovara.
Usprkos mandatu za zaborav i samo sedam pobjeda u 14 odrađenih partija, Fabio Cannavaro i njegov stožer su, ipak, u četiri mjeseca iz njega su izvukli njegove najbolje kvalitete i kreirali lepršavi tandem s Baturinom u srcu terena. Stojković je do danas izbrojao ukupno 57 nastupa i devet pogodaka za “modre”, a u četiri mjeseca s Talijanima je zabio četiri puta i dvaput asistirao u 13 utakmica. Nije “wow”, ali je kvalitetan doprinos od veznog igrača, koji se tih dana transformirao u (po)najbolju Dinamovu kariku i legitimnog kandidata za opipljiv izlazni transfer (čitaj: minimalno 10 milijuna eura) u bliskoj budućnosti. Najave takvog posla su, pak, ovih dana zamijenjene šuškanjem o interesu Al-Jazire iz Abu Dhabija, koja je za njega spremna iskrcati 2,5 milijuna eura.
Iako je Luka Stojković trenutačno procijenjen na tri milijuna eura prema Transfermarktu, igrač takvog potencijala u dobi od 22 godine mora biti vrjedniji eksponat u izlogu kluba koji se, ipak, u recentnoj prošlosti profilirao u pouzdanog izvoznika mladih igrača prema inozemstvu. I to prema kvalitetnijim, europskim ligama, ako je to potrebno uopće naglasiti. Stojkovićeva je epizoda u Dinamu poprimila nesretne konture već na drugoj stanici. Nakon premijere protiv praške Sparte u europskim kvalifikacijama 2023., tri dana kasnije ozlijedio je prednji križni ligament na zagrijavanju prije utakmice s Rijekom i završio sezonu već u kolovozu. Uslijedilo je još pehova s ozljedama, tako da nikada nije uhvatio maksimalan kontinuitet, ali je prošle sezone skupio 26 nastupa u prvenstvu i u 20 utakmica na terenu je bio od prve minute, isporučivši šest pogodaka i četiri asistencije.
Je li ga, zapravo, zakočio početak tekuće sezone, u koju je svjesno zakoračio kao pričuvna opcija? Stojković se, pritom, nametao kao polivalentna opcija: igrao je u Dinamu na krilu, bio je “desetka”, čak i “osmica”. Ispred njega su na početku sezone, recimo, bili Gabriel Vidović i Gonzalo Villar, koji su ekspresno izgubili mjesto u udarnoj postavi i ostali najveći dužnici od ljetnih pojačanja. Ispred je bio i Dejan Ljubičić, koji je sada, također, češće na klupi jer prednost u prvenstvu imaju Miha Zajc i Ismaël Bennacer. Nakon što je shvatio pogrešku s otvaranja sezone, Mario Kovačević preselio je Villara na klupu, a u vatru gurnuo Stojkovića od trećeg kola.
U četiri prvenstvene utakmice u nizu tada je bio starter, a taj je period zaključio s isključenjem protiv Gorice nakon dva žuta kartona. Na ovu se točku, pak, ponovno vraćamo na uvodne misli ovoga teksta jer ga je, čini se, nesmotreno korištenje energije i (pre)velika želja udaljila s terena i od kontinuiteta, a glupost je, realno, ponovio protiv Gorice prvog dana prosinca, kada je u 15 minuta od ulaska u igru zaradio dva žuta kartona i završio na ranijem tuširanju zbog napucavanja lopte nakon zvižduka.
Dinamo mora njegovati svoje projekte i pronalaziti mjesto u igri mladim igračima koji su uvijek davali štih maksimirskoj momčadi, a Luka Stojković, svakako, mora biti svjestan svojih pogrešaka, promišljeniji u postupcima na terenu i taktički odgovorniji, ali talent i “ono nešto” u igri nisu upitni. Transfer u Al-Jaziru za dva, tri, četiri milijuna eura? To bi bio poraz. Njega i Dinama.
