Luka Stojković u Dinamu se suočio s Murphyjevim zakonom, sve što je moglo poći protiv njega, pošlo je protiv njega, a ni sam si ne pomaže, pa je danas taj vrlo nadareni igrač za kojeg smo mislili da će na Svjetskom prvenstvu 2026. igrati za Vatrene ponovno u tunelu usred mraka. Pod svjetla reflektora može se izvući jedino sredi li misli, a prava podrška Dinama i kvalitetno usmjeravanje mogli bi odigrati presudnu ulogu.
U Velikoj Gorici je potvrdio da još uvijek nije okončao fazu pubertetskog emocionalnog sazrijevanja, iako ima 22 godine. Na sceni uzima ulogu harlekina, a to je zadnje što bi mu koristilo. U 15 kola SHNL-a ima dva crvena kartona, a lako je mogao dobiti i treći u Varaždinu. Napucavanje lopte, pljeskanje sucu na odluke i gestikuliranje, grimase i nervoza, to stvara negativu oko njega, nekad i cirkus.
U Maksimir je stigao u ljeto 2023. godine. Prethodni trener Igor Bišćan nije bio zagrijan pa je transfer stajao na čekanju sve dok šef struke nije postao Sergej Jakirović. Prijelaz iz Lokomotive, koji je trebao biti napravljen dva mjeseca ranije, zgotovljen je u smiraju prijelaznog roka, a Stojković je umjesto kao zvijezda u usponu i projekt kluba ušao na mala vrata samo zbog Jakirovića. Teška ozljeda križnog ligamenta otela mu je cijelu sezonu, a kad se vraćao i trebao dobiti podršku da igrački dodatno napreduje, što je nužno kad iz Lokomotive prijeđeš u Dinamo, te se tako podigne za stepenicu ili čak dvije, Nenad Bjelica držao ga je u frižideru. Igrao je kad su ozljede poharale momčad.
Fabio Cannavaro dao mu je povjerenje, vidjelo se da proces igračkog i mentalnog rasta nije doveo do kraja, ali bio je po općem mišljenju najbolji igrač Modrih u proljeće 2025. godine, iako su ga šaltali od lijevog do desnog krila, preko veznog reda. Sezona 2025./26. po logici razvoja trebala je biti njegova udarna, nakon odlaska Baturina i Petra Sučića bilo je prirodno da postane ključni igrač veznog reda Modrih te da mu se standardizira pozicija na desetki ili osmici. Međutim, nisu počele ni pripreme, a preko medija čitamo da Stojković po mišljenju klupske struke nije taj. Zvonimir Boban i Mario Kovačević napunili su svlačionicu iskusnim veznjacima – Villar, Ljubičić, Zajc, Bennacer, angažiran je i Vidović…
Na stranu priče Petkovićeve i druge o tome tko je što rekao, njemu je ostala psihički najteža zadaća: da se u klubu u kojem je već izborio mjesto prvotimca i dao tri gola Slavenu Belupu Marija Kovačevića, pa ostao bez njega na godišnjem odmoru, ponovno dokazuje iz pričuve. Krenulo je odlično, probio se u prvi plan, ali od jednog crvenog kartona došli su ponovno problemi koji traju i danas. Dio njegove nervoze može se i razumjeti, međutim, s takvim ponašanjem sam je sebi najveći neprijatelj. Ne koristi to ni Viniciusu, a kamoli njemu…
Luka Stojković je na prekretnici, hoće li postati igrač reprezentativne razine ili neće. Netko se uspije nametnuti ulascima na 20-30 minuta i kad dobije prigodu to trajno održati, pritom on uopće nije bio loš, ali nije bio ni odličan, dok drugome treba veća podrška. Stojković još nije gotov igrač kao što je bio Luka Modrić kad je stigao u Real Madrid pa se probio s klupe. Ako je pokazao 80 posto svojih kapaciteta to je maksimum, tek treba doći na svoje.
Stojković ima ideju igre kao malo tko u Dinamu, igra brže od većine suigrača jer je u stanju odigravati iz prve, druge, nekad je dojam da se namjerno usporava kako bi se uklopio, vjerojatno zbog toga i koja pogreška više. Bila bi šteta da ne doživimo njegovu najbolju verziju. Na struci Dinama i njemu je da odluče hoće li to biti u Dinamu ili je ispravnije da na zimu ode drugim putem. Kako bi se to reklo: da se kladi na sebe!
