Sve je bilo maksimalno dobro organizirano na lijepom stadionu TSC-a u Bačkoj Topoli. Bilo je policijskih snaga u dosta velikom broju, stalno su upadali u vidokrug, ali ponašali su se vrlo diskretno. Makar nam iskreno nije bilo jasno zašto ih je toliko, s obzirom na to da se igrala utakmica bez gledatelja. Ali valjda ništa nisu željeli prepustiti slučaju.
Kad smo dolazili na stadion, ispred njega su se pojavili mladi naraštaji kluba iz grada koji ima oko 9000 stanovnika. Oni su bili ‘domaći gosti‘. Kad su vidjeli da smo novinari iz Hrvatske, najviše ih je zanimalo tko je po našem mišljenju najbolji nogometaš Dinama. Bogme smo se iznenadili koliko poznaju Modre i generalno hrvatski nogomet. Brzo smo ušli na stadion, samo kratko su nam na ulazu pogledali akreditaciju i to je bilo to… Nije bilo nikakvih posebnih pregleda, nitko nije pregledavao novinarske torbe, nije bilo zastajkivanja pri ulasku, za novinarski posao sve je bilo – idealno. Na svakom koraku dočekani smo srdačno i ljubazno, Maccabi kao organizator i domaći ljudi iz Bačke Topole sve su poduzeli da se osjećamo ugodno.
Pred ulazak na stadion sreli smo ‘hrvatsku trojku‘ iz Subotice. Tomislav Žigmanov je predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine, relevantne političke stranke.
– Za nas je gostovanje Dinama u Bačkoj Topoli veliki događaj. Naši ljudi su prije, a i sada, navijali za nogometne klubove iz Hrvatske. Ovaj dio sjevera Bačke više je vezan uz Dinamo, dok Srijem i pojedini dijelovi unutar Bačke više su skloni Hajduku. Postojao je ogroman interes Hrvata za ovu utakmicu, ali zbog svih ovih sigurnosnih mjera, samo nas trojica smo dobili ulaznice. Nas sve ovdje zanima što se događa u hrvatskom klupskom nogometu. Na taj način šaljemo jasnu sliku da smo jedan prostor i jedan narod – kazao nam je Žigmanov.
Inače, trojici vojvođanskih Hrvata ulaznice je osigurao Dinamo. Drugi dinamovac s kojim smo porazgovarali bio je Mirko Ostrogonac, agronom u mirovini.
– Navijač sam Dinama već 63 godine. Još kao 11-godišnjak sam u svom selu slušao radio prijenose, bilo je suza kad je Dinamo gubio. No, uvijek je bilo više radosti. No, bilo je i nepravde kad su suci krali Dinamo. Sad je prošlo puno vremena od tada, dvoje djece mi živi u Hrvatskoj. Bio sam na otvorenju sezone kad je Dinamo igrao protiv Osijeka na Opus Areni. Inače, Modre redovito pratim na televiziji. Puno nam znači što je Dinamo ovdje. Ima ovdje puno navijača, ali nije to lako manifestirati s simbolima kluba. Recimo, devedesetih godina se u Vojvodini vozilo dosta automobila s oznakama Modrih – kazao nam je Ostrogonac
Treći iz trojke Petar Kuntić bivši je predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine.
– Osnivač sam i predsjednik nogometne reprezentacije Hrvata u Vojvodini. Svojevremeno smo u Beču bili prvaci kompletne iseljene Hrvatske. U vrijeme dok je šef Dinamove škole bio Mirko Jozić, imali smo jedan projekt, sad već zaboravljen. Ideja je bila da mi Hrvati iz Vojvodine imamo jednog A reprezentativca Hrvatske. Nakon četiri godine uspjeli smo da jedan naš vojvođanski Hrvat zaigra za kadetsku reprezentaciju Hrvatske, ime mu je Kristijan Čaba. Nažalost, kasnije se ozlijedio. Jako nam je drago što imamo priliku gledati Dinamo u Bačkoj Topoli – kazao nam je Kuntić.
Onda smo svi skupa krenuli prema tribinama… Nažalost, praznima.
