Nakon najtežeg ovosezonskog poraza tamni su se oblaci opet nadvili nad Kajzericom. Pet pogodaka inkasiranih na Maksimiru samo su potvrdili objektivnu limitiranost ove Lokomotivine momčadi, koja ni u jednom trenutku dvoboja protiv Dinama nije bila ništa drugo osim sparing-partnera naviklog na batine. I to protiv uzdrmanog Dinama, koji nije odigrao ništa spektakularno, ali se lagano “petardom” Lokosima vratio na pozitivnu stazu.
Do sudačke nadoknade, semafor je pokazivao podnošljivih 3:1 za Dinamo i da je ostao taj rezultat, zacijelo ne bi bilo previše razočaranja u svlačionici Lokomotive. Ali, dva pogotka Dinamova španjolskog stopera Torrentea, nakon prekida, u samome smiraju neravnopravnog dvoboja (to su mu bili prvi zgodici u karijeri), pogurnula su Lokose do ruba sramote i pognutih su glava ušli u svoj autobus.
Nije, naime, isto izgubiti s dva pogotka razlike, kao što je stajalo na semaforu u 90. minuti, ili s četiri, što je zabliještilo u petoj minuti sudačke nadoknade. Apsolutno pomanjkanje koncentracije u tim završnim trenucima okršaja rezultiralo je teškim porazom i vidjet ćemo hoće li se Lokosi uspjeti oporaviti do subotnjeg domaćinstva Gorici…
– Bilo bi dobro da možemo prebrisati posljednjih nekoliko minuta… Od pet pogodaka, čak smo tri primili nakon prekida i to se nije smjelo dogoditi. Tih konačnih 1:5 izgleda ružno, da je ostalo 1:3 dojam bi bio posve drukčiji. Uoči utakmice nadali smo se nekim bodovima, jer je Dinamo bio u lošem trenutku, ali pokazalo se da smo mi bili u još lošijem – govorio je neraspoloženi trener Lokomotive, Silvijo Čabraja, nakon utakmice, čestitajući Plavima na zasluženoj pobjedi.
Pitanja za Čabraju na konferenciji za novinare nije bilo. I to dosta govori, jer sve je bilo viđeno na travnjaku. Ionako kvalitetnijem Dinamu Lokosi su svojim očajnim izdanjem otvorili vrata pobjede i bilo je dovoljno da Plavi odigraju solidnu utakmicu, u kojoj je presudila pojedinačna klasa (Petković, Baturina, Ademi), pa da sve završi kako je završilo.
Kad u cijeloj momčadi samo trojica igrača zavrijede prolazne ocjene (Vrbančić, Goričan i Fetai, možemo spomenuti i Čopa koji se silno trudio, ali bez pravoga učinka), onda je nemoguće nadati se nečemu dobrom. Protiv bilo kojeg suparnika, kamoli protiv neusporedivo kvalitetnijeg Dinama. I sve to dovodi do frustracija, ali i do nezavidnog položaja na ljestvici. Koji je zapravo zrcalo ovosezonske Lokomotive i na Maksimiru je samo potvrđena ovosezonska nemoć momčadi s Kajzerice…
Samo pet osvojenih bodova nakon osam odigranih kola zasad drže Lokose na predzadnjem mjestu, ali ostane li u ponedjeljak Slaven Belupo neporažen u Velikoj Gorici, tada će Zagrepčani dobiti “fenjer” u ruke. Na žalost, takav smo scenarij predviđali nakon egzodusa u ljetnom prijelaznom roku, nakon što je svlačionica Lokomotive opustošena odlascima šestorice standardnih igrača. Prodani su Šotiček i Čavlina, Kalaici je istekao ugovor, a Bartolec, Marić i Bubanja pušteni su bez odštete, iako su imali važeće ugovorne obveze!? Klub koji živi od prodaje igrača diže rampu za odlazak svojim standardnim i ključnim igračima (Marić), a da na njima ništa ne zaradi? To je definitivno jedinstven slučaj, ali vjerojatno i nije neobjašnjiv…
I od lanjske momčadi koja se do predzadnjeg kola borila za četvrto mjesto i plasman u Europu, ostali su na Kajzerici oni koji nisu nigdje mogli otići, a od novopridošlih igrača jedino će pojačanje biti Dinamov junior na posudbi Luka Vrbančić, pa se tako Lokomotiva prometnula u ozbiljnog kandidata za selidbu u niži rang. Kad je nadareni, ali neiskusni junior jedino pojačanje, onda je jasno kakav je bio prijelazni rok…
Sve nekako podsjeća na onu tužnu Lokomotivinu 2020./21. sezonu, uoči Čabrajina dolaska, u kojoj je jedva sačuvan prvoligaški status. Pred Lokosima je opet grčevita borba za ostanak i svaki će osvojeni bod biti zlata vrijedan. Posebno u utakmicama protiv izravnih suparnika, kao što će u subotu biti dvoboj s Goricom.
