Pred subotnji maksimirski derbi navijači Dinama i Hajduka nisu sretni, nisu zadovoljni. Takav zaključak je neminovan kad lutate bespućima interneta, društvenih mreža. Kad su Modri u pitanju, onda se i dalje prekapa po tome je li ljetni prijelazni rok odrađen kako valja, jesu li svi igrači koji su stigli stvarno materijal za Dinamo, je li Mario Kovačević trener za zg-klub, kako je bilo moguće da se onako strašno loše igralo protiv Lillea i izgubilo 0:4 u Europskoj ligi… Kad je Majstor s mora u pitanju, onda se najviše priča ispričalo o ‘sukobu‘ Livaja–Garcija, teško je navijačima Bilih pala katastrofa od Rijeke na Rujevici, onih groznih 0:5.
Ispada nekako, kad su navijači dva najveća hrvatska kluba u pitanju, da će maksimirski derbi za one čiji klub postane pobjednik biti izlazak iz depresije. Trijumf njihovog kluba bit će najbolji antidepresiv, prognat će crne misli i prognoze. Iako po svemu maksimirski derbi neće odlučiti prvenstvo, nekako se stvorila fama da je subota ‘sudnji dan‘ za jedne i druge, pogotovo za trenere Kovačevića i Garciju.
Onaj koji poražen napusti maksimirski travnjak sudarit će se s autobusom prepunim eksploziva. Mnogi smatraju da nakon derbija onaj čija momčad završi s više golova u mreži može, ne samo metaforički, ‘odletjeti‘. To su, naravno, samo ‘priče iz naroda‘, iz navijačkog puka. Naš je stav da se neće dogoditi nikakav radikalan zaokret kad su treneri u pitanju, bez obzira na rezultat subotnjeg derbija. Vječiti derbi neće biti ‘gola istina‘ za struku, ali da će odaslati neke signale za buduće istine, svakako stoji.
Tko je u boljoj formi, Dinamo ili Hajduk? Kad bismo gledali samo rezultate u SHNL-u, onda bi kažiprst usmjerili u – Modre. Nakon onog senzacionalnog poraza od Vukovara 1991. u 11. kolu, dečki Marija Kovačevića ubilježili su tri pobjede i jedan poraz. Trijumfirali su u ogledima s Rijekom (2:1), Varaždinom (3:1), te Goricom (2:0), a izgubili su od Istre 1961 (1:2). Hajduk je pak nakon 11. kola u kojem je na gostovanju pobijedio Goricu (3:1), pobijedio samo Osijek (2:0), igrao je neodlučeno sa Slaven Belupom (0:0) i Varaždinom (1:1), a izgubio je u već spomenutom debaklu s Rijekom (0:5). U posljednja četiri kola Dinamo je osvojio devet bodova, Hajduk samo pet…
Prije ogleda na Rujevici Splićani su imali četiri boda prednosti ispred Modrih, sad Dinamo ima prednost od jednog boda. Iako igre Modrih ne sugeriraju veliki napredak, one Hajdukove sugeriraju nazadovanje. Naravno da, a to nas je naučila povijest, trenutačna forma u vječitim derbijima nikad nije bila presudan faktor.
Tko su Dinamovi aduti za veliku utakmicu hrvatskog nogometa? U prvom planu su svakako trenutačno najbolji igrači zg-kluba Arber Hoxha i Monsef Bakrar. Kao da se ništa nije promijenilo u odnosu na onaj derbi na Poljudu kad je baš taj dvojac odlučio. Uz dodatak da je baš taj poljudski sraz Albanca i Alžirca katapultirao u kasnije najvažnije igrače maksimirskog kluba. Naravno, kad se radi o napadačkom dijelu.
Tu dolazimo do jedne zanimljivosti kad je Kovačevićeva momčad u pitanju. Dinamo je dosad najviše dobio baš od igrača koji su koštali najmanje, koji su došli besplatno i koji su – bili u drugom planu na startu sezone. Možemo krenuti od vratara. Ivana Nevistića, koji je na početku sezone izgledao kao čovjek kojeg nitko ne može maknuti s pozicije ‘jedinice‘, zamijenio je Ivan Filipović koji je prije godinu i pol dana u Maksimir došao besplatno, pa bio posuđen Šibeniku.
Trenutačno prvi vratar Modrih je, dakle, stigao bez odštete, usput je bio u drugom planu. Isto tako na lijevi bok je besplatno stigao Bruno Goda koji je brzo uhvatio status prvotimca, mijenja se s Perezom Vinlofom koji je plaćen 2 milijuna eura. Po našoj procjeni zasad je Goda ponudio više od mladog Šveđanina. Na stoperskoj poziciji Škot Scott McKena je nezamjenjiv, a također je stigao bez odštete.
U veznoj liniji nametnuo se Slovenac Miha Zajc koji je također stigao – besplatno. Njih dvojica, za koje Modri na ime odštete nisu platili niti centa, postali su i vođe momčadi, trener Kovačević imenovao ih je dokapetanima. Besplatno je stigao i Dejan Ljubičić koji je, doduše, sad u padu forme, ali je imao dosta konkretnu ulogu. U napadačkom dijelu, to smo već naveli, najbolji su Arber Hoxha koji je bio skroz u drugom planu i koji je bio na listi ‘za odstrel‘, te Monsef Bakrar koji je došao kao treći napadač koji je plaćen ‘samo‘ milijun eura. Pa sad ispada da su svi besplatni i ‘drugoplanci‘, te jedan skromno plaćeni (Bakrar) najveća snaga Dinama i najveća prijetnja Hajduku pred subotnji derbi!
Najskuplje plaćeni Dion Drena Beljo, koji je koštao 4 milijuna eura, nakon odličnog početka nije u formi, Villar koji je plaćen 3 milijuna eura, kao i Gabrijel Vidović koji je plaćen 1,2 milijuna eura, ispali su iz kombinacija.
