Mutni kadar polako se bistri, a onda nečije vrijedne ruke glancaju dva bijela plastična stolca. Uskoro se scena širi, te tada postaje jasno kako se sjedalice nalaze između glavne i novinarske lože, ispod zapadne tribine. Na mjestu otkud je, dakle, Nenad Bjelica “vodio” utakmice protiv Viktorije Plzen, a potom i Benfice, u onoj “the” sezoni, u kojoj se Dinamo riješio svojih europskih Tantalovih muka… “Maestralno pogođena najava”, prolazi kroz glavu samo nekoliko dana kasnije, dok gledam kako Bjelica još jednom napušta plavu klupu usred utakmice, i penje se uz te vječno skliske maksimirske štenge. I što je najbolje, nitko se niti ne osvrće, koliko je cijela priča već debelo poznata. I doista, za Bjelicu je to “trademark”, “običan dan u uredu”.
– Moji igrači me niti ne trebaju na klupi. Znaju sve što trebaju – objasnio je jednom.
– Imam puno povjerenje u svoje ljude – reći će u srijedu navečer.
Mirno, staloženo, uravnoteženo. Kao i u svakodnevnoj komunikaciji. No, kada se spusti na travnjak, slijedi transformacija. “Ponekad doista nisam siguran da je to jedna te ista osoba”, nije jedina impresija iz njegova bliskog kruga. Logično, jer lista isključenja je dugačka. Tolik da su u Dinamu vijećali je li mu povratnički debi kontra Lokomotive 98. ili ipak 100. Dinamova utakmica na klupi. I tko je i kako je to uopće zbrajao. S obzirom na to da je u prvom mandatu na plavoj klupi propustio i više od dva dvoboja.
Kažu da internet pamti, ali u ovom slučaju ipak doživi “tilt”, miješajući vremena i klubove. Stoga nema potvrde, ali teško je ne povjerovati da je Bjeličin obračun uz tanku crvenu aut-liniju, počeo već u Austriji, za pokretanja trenerske karijere. S obzirom na simpatije koje gaji prema talijanskim sucima, iste su se scene odvijale i u Speziji, a opjevane su psovke na poljskom dok je u Lechu vodio bitke. “Co mi zrobisz kurwa?!”, prolamalo se stadionima, prije nego što je osječki strateg krenuo i u obračun s VAR-om, koji mu nikada nije, ali niti neće sjesti.
U Dinamu nije “fasovao” kaznu samo u Europi, jer zaredao je i domaća isključenja, a najgore je nastradao baš u Gradskom vrtu, kada je nakon utakmice s Osijekom krenuo na suca Zebeca, časteći ga iznimno trpnim glagolima, zbog čega je dobio čak mjesec dana suspenzije. U sljedećem mandatu, osječkom, opet je stradao na blagopokojnom stadionu, tada je meta bio Čuljak, a sudac i VAR izbacili su ga iz takta, i s klupe, i na Poljudu… Zasad, ako ne griješimo, jedina stanica bez isključenja bila je turska s Trabzonom, dok mu je Union Berlin obilježila “razmjena nježnosti” s Bayernovim Saneom, zbog čega je dobio tri utakmice kazne… Povratkom na Maksimir izdržao je, eto – dvije utakmice…
– Bilo je dovoljno da sretnemo poglede, i bilo nam je odmah jasno što treba raditi. Njegova je priprema bila minuciozna, stoga za vrijeme utakmice nije bilo neočekivanih ili nepredviđenih situacija – opisao je nakon Benfice iz prve ruke Nino Bule.
Gledajući strane primjere, Mourinho je u Romi 2022./23. imao više isključenja od bilo kojeg igrača Serie A (3!), a ukupno je tijekom karijere skupio njih sedam. Slijedi ga Simeone sa šest. Bjelica, ako statistika i povijest dobro pamte je čak na osam (Dinamo 3, Osijek 2, Austria 1 i to u Ligi prvaka, Lech 1, Union 1), pa postoji mogućnost da je obojicu prgavih trenerskih autoriteta i – prestigao.
Maksimirski Spencer Tracy – dr. Nenad i mr. Bjelica.
