Dinamov trener Mario Kovačević je u sedam navrata vodio s klupe momčadi protiv Hajduka. Četiri puta kao trener Varaždina, triput kao strateg Slavena Belupa i u tih je sedam dvoboja uspio samo jedanput ostati neporažen. Krajem siječnja ove godine, naime, na Poljudu je sa Slavenom Belupom remizirao bez pogodaka…
Kovačević se prvi put sučelio Hajduku u veljači 2023. godine, u Varaždinu je njegova momčad pretrpjela teški 1:4 poraz. Uslijedila su potom još tri poraza Varaždina s Kovačevićem na klupi u sučeljavanjima sa Splićanima, na Poljudu je Hajduk pobjeđivao 2:0 i 3:1, dok je na svom travnjaku Varaždin upisao 1:2 poraz.
Prošle je sezone Kovačević triput vodio Slaven Belupo protiv Hajduka. Kao domaćin je u Koprivnici doživio dva poraza (0:2, 0:1), dok se iz Splita vratio sa spomenutim bodom, jedinim protiv Hajduka u dosadašnjoj trenerskoj karijeri.
Iako, eto, statistika u okršajima s Hajdukom nimalo ne ide na ruku Dinamovu treneru, nije to ništa čudno, niti bi trebalo biti deprimirajuće. Jer, Kovačevićeva je momčad na svim tim spomenutim utakmicama bila posvemašnji autsajder i zapravo je i onaj bod koji je u siječnju ove godine donio s Poljuda bio prikazan kao golemo iznenađenje. Što je, uostalom, i bio…
Ne treba se, dakle, Kovačević uoči derbija opterećivati negativnim omjerom protiv uvijek favoriziranog Hajduka u dvobojima s osjetno slabijim momčadima koje je vodio. Ali, sad je situacija posve drukčija, Kovačević sjedi na Dinamovoj klupi, u najmanju ruku ima kvalitativno ravnopravnu svlačionicu i jasno je kako se od njega očekuje da te igrače posloži u momčad koja će na Poljudu dobro izgledati i vratiti se u Zagreb zadovoljna.
Nakon što su prohujala dva mirna mjeseca, bez europskih kvalifikacija, u kojima je strateg Plavih mogao bez previše pritiska komponirati novu momčad, nakon poraza protiv Gorice Kovačević je osjetio svu težinu koju sa sobom nosi taj privilegij da je Dinamov trener. I shvatio je sad da u Dinamu praktički nikad nema vremena ni strpljenja, posebno stoga jer u ova protekla dva mjeseca nije napravljen očekivani pomak u igri.
Rezultat je u početku pratio i pomazio Plave, no na posljednja je dva iskušenja izostao i taj rezultat, pa su na površinu izbile i mane. Koje su, uostalom, bile vidljive i od prvoga dana, ali su bile pokrivene plaštom dobrih rezultata, gdjekad praćene i neshvatljivom euforijom i nepotrebnim uzdizanjem nekih igrača, koji zapravo tek trebaju dokazati imaju li kvalitetu potrebnu za igranje u Dinamu. Niti ih treba veličati i “gurati” u reprezentaciju (!?) nakon jedne dobre partije, niti ih treba “pokapati” nakon slabijeg izdanja, kontinuitet igara pokazat će njihovu pravu i objektivnu vrijednost.
To se, dakako, odnosi i na trenera, pred kojim su dvije teške utakmice (Hajduk u Splitu, Fenerbahče u Zagrebu) i već u subotu mora nekim svojim potezima pokazati da poraz protiv Gorice nije ostavio negativni trag te da su izvučene pouke iz dosadašnjih slabijih izdanja. Vidjet ćemo, dakle, kako će se Kovačević nositi s ovakvim pritiskom, koji dosad nikad nije imao u trenerskoj karijeri…
