Sažetak Hajdukove utakmice protiv Koprivnice (pobjeda 4:1) stane u jednu sliku, a ona glasi na dva pogotka Marka Livaje, Hajdukova kapetana. Koliko je to važno za momčad Gonzala Garcije, teško je riječima opisati, možda čak ni on sam toga nije svjestan.
Puno se već pričalo o Livajinim izdanjima koja su prije svega bila ispod razine koja zadovoljava i njega samoga. I zbog toga je nervozan. Bio je takav i protiv Koprivnice. Više je puta tijekom susreta uhvaćen kako gestikulira prema suigračima u želji za više igre, više tempa, ubrzanja. Baš je na kraju prvog poluvremena nezadovoljno zavrtio glavom, iako je zabio pola sata ranije za vodstvo svoje ekipe.
Stara je priča i da mu nešto kod Garcijine vizije nogometa ne odgovara. Vlada mišljenje da je premalo uključen u igru, da ne može doći do izražaja. Istina je, vjerojatno, kao i uvijek negdje u sredini, a sve to skupa jako muči Livaju na otvaranju sezone koja je još mlada.
Još uvijek, naravno, ima vremena da se sve ispravi i da kapetan dođe sebi. Pravi put k tome su baš ova dva gola, makar bila protiv niželigaša u kupu. Rekao je Garcia da će Livaja kad-tad zabiti i bio je u pravu. Sad mu preostaje samo nada da će ova utakmica potpuno odčepiti njegova najboljeg igrača, a to bi vjerojatno i samoj momčadi donijelo više bodova na konto.
Simptomatičan je bio baš njegov drugi gol protiv Koprivnice. Zabio ga je kao onomad u Rijeci, iz poluokreta, s igračem na leđima u rašlje protivničkog gola. Kao da je u tom udarcu Livaja iskalio sav bijes koji se u njemu do sada nakupio.
Ne voli on baš biti promatrač, a do sada je baš vladao dojam da mu tako prolaze utakmice. Prođe 90 minuta bez ikakvog Livajina utjecaja na igru. Dobra je stvar što je i u takvim okolnostima, na koje do sada nije navikao, redovito kreirao suigračima po par prigoda oči u oči s protivničkim vratarima. Ali, izrazito u posljednjim utakmicama, njegov govor tijela zabrinjava. Gol ili golovi su mu baš trebali, a takva se utakmica dogodila baš uoči Lokomotive, protiv koje Hajduk mora minimalno potvrditi drugo mjesto, obzirom na to da je momčad Nikice Jelavića stigla na samo bod zaostatka.
Ispalo je, eto, da Hajduk bez Livaje ne bi mogao riješiti ni Koprivnicu, ali Garcia je procijenio da kapetan mora igrati tu utakmicu. Samo da mu se vrati boja u lice, da mu padne svojevrsni teret s leđa. A upravo se to i dogodilo. Zabio je Livaja svoj tek treći gol sezone. Za nekog drugog bi to u ovoj fazi sezone bila top statistika, ali za njega je to tek. Jer je postavio visoke standarde, kako osobne, tako i one gledatelja. Nakon ova dva gola uopće ne bi bilo čudno da Livaja u istom ritmu nastavi i u subotu protiv Lokomotive, da krene igrati kao da se ništa nije događalo i da njegove lopte u mreži opet postanu tek jedan dan u uredu.
Ove golove praktički nije ni slavio. Zna da može puno više, a znaju to i svi koji ga okružuju. Negdje se, je li, morao dogoditi novi početak. Stoga su dva kapetanova gola apsolutno slika utakmice šesnaestine finala kupa. Pa neka su i protiv Koprivnice, uz sav respekt solidnoj ekipi koja je Bijele zapravo pošteno namučila.
