Još od odlaska Josipa Drmića u redove Dinama, Rijeka u svojim redovima nije imala klasičnog centarfora, “killera” u šesnaestercu koji je mogao bez većih problema isporučiti 20+ pogodaka. Matija Frigan bio je na pravom putu u svojoj jedinoj pravoj seniorskoj sezoni u Rijeci (2022./23.), kada je u ukupno 31 utakmici postigao 15 pogodaka (14 ligaških). Franjo Ivanović u dresu Rijeke više je bio projekt velikog potencijala kojeg, nažalost, nikada do kraja nije potvrdio u svom boravku na Kvarneru, barem kada je u pitanju broj pogodaka i konstanta koja mu je falila. No, to je za aktualnog hrvatskog reprezentativca i igrača Benfice daleka prošlost…
Radomir Đalović na početku sezone minutažu glavnog napadača dijelio je uglavnom između Čopa, Jurića i prvenstveno Tonija Fruka, kojem je crnogorski stručnjak najviše vjerovao, baš kao i u šampionskoj sezoni. Dolaskom Sancheza na čelo stručnog stožera, riječka “desetka” (i igrač koji je u nedjelju premijerno poentirao i u dresu hrvatske izabrane vrste) preselila se nešto dalje od gola, ili na poziciju drugog, povučenog napadača, ili na klasičnu poziciju, košarkaškim rječnikom rečeno, playmakera.
Ulaskom s klupe u dvoboju protiv Gorice i premijernim pogotkom u bijelom dresu, Daniel Adu-Adjei, mladi britanski centarfor, na pravom je putu da se prometne u prvi izbor Victora Sancheza kada su u pitanju napadači Rijeke. Njegov dolazak na Rujevicu nekako se poklopio s promjenom stručnog stožera; prve minute na terenu dao mu je upravo Sanchez (Đalović ga je pustio na klupi u svojoj posljednjoj utakmici na čelu Rijeke, protiv Hajduka na Poljudu).
Nakon pola sata protiv Lokomotive, Adu-Adjei je već u svom drugom nastupu postigao prvijenac u službenoj utakmici. Istina, radilo se o kup-dvoboju s niželigašem Maksimirom, no talentirani Britanac već je u toj utakmici naznačio da bi s vremenom mogao postati prvo (i trajno) rješenje u napadu Rijeke. Prvi dojmovi su takvi da se vidi “iz aviona” kako je školovan igrač, kako ima linije kretanja svojstvene pravim napadačima, kako se nerijetko nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme. Naravno da nije sve idealno, baš protiv Maksimira realizacija mu definitivno nije bila jedna od jačih strana, no brojne prilike u kojima se našao zalog su dobre, plodonosne budućnosti. Bez prilika nema niti pogodaka.
Iako je Toni Fruk s četiri pogotka ove sezone (u 15 utakmica) prvi strijelac bijelih (ukupno se u ovoj sezoni 11 igrača upisalo u strijelce), Adu-Adjei je, gleda li se vrijeme provedeno na terenu, najefikasniji igrač Rijeke. Za 293 minute provedene na terenu dvaput je poentirao (pogodak u Velikoj Gorici bio je maestralan), što je u prosjeku manje od 150 minuta za pogodak. Daleko su te brojke od idealnih, no snažni, a uz to i tehnički potkovani 20-godišnji riječki napadač mogao bi biti novi riječki “next big thing”.
S obzirom na to da je tek na početku svog puta u Rijeci, vrijeme definitivno radi u njegovu korist, a kvaliteta koju je (već sada) pokazao dovoljno je jamstvo da mu se barem pruži prava prilika. Nema sumnje da će je kod Sancheza i dobiti, sve ostalo je – na njemu.