Ostanemo li dosljedni engleskoj navijačkoj kulturi, iz Zagreba će se glasno prolomiti urlik ‘London is blue!‘. Nisu ga, međutim, zaplavili mladi igrači Chelseaja, već modri juniori Jerka Leke (U19), svladavši nešto stariju (U21) gardu Londončana 2:1 u drugom kolu Premier League International Cupa.
Dinamo U19 postaje noćna mora za mlade Engleze – s Ramljaka su ispratili Manchester United, prije nešto više od mjesec dana u prvom je kolu pokleknuo i aktualni branitelj naslova PLI Cupa Nottingham Forest, da bi u subotu pao i “ponos Londona”, kako stoji natpis na Kingsmeadowu, pomoćnom stadionu Chelseaja. Plava ekspedicija kasnije je išla na domjenak te sletjela u Zagreb u nedjelju oko 1.30, sitni sati nisu mogli ništa protiv treštajuće slavljeničke pjesme za zvučnika.
Ako Englezi u nemirnim noćima zaista sanjaju Modre, Freddy Krueger javlja im se u liku Mislava Ćutuka. Rastući napadač zabio je Vragovima, asistirao kontra Foresta (Bakoviću), pa onda golčinom s 20 metara i utrčavanjem u prostor (Baković mu vratio uslugu) u posljednjim minutama utakmice preokrenuo Chelsea. Ujedno je Ćutuk i najbolji strijelac juniorskog prvenstva sa 7 golova, od kojih je 6 zabio u posljednje četiri utakmice, pritom i hat-trick u derbiju s Osijekom, a vrijedi se i vratiti na Ramljak uz podsjetnik da je srušio i mladiće Juventusa (1:0).
– Ćutuk je iznimno pokretljiv, prvenstveno ga krasi glad za pogocima. To su igrači kakve klasično zovemo “killerima”, ima instinkt za gol i radna je špica koja stalno trči i ganja loptu. Po gardu se vidi da je prošao pripreme s prvotimcima, ima visoko samopouzdanje i onu dozu sebičnosti koja je svakom napadaču potrebna da bi bio pravi. Sebičnost može biti dobra ili loša, važno je samo da se ne pretjera i odrazi na ostatak momčadi jer tada govorimo o aroganciji. Ćutuk ponekad šutira kad bi trebao razigrati, što je razumljivo jer napadač uvijek gleda sebe i gol, od toga živi – kaže Jerko Leko jutro nakon slavlja u Londonu.
Nije ga pokolebalo što je nakon priprema vraćen u juniore.
– Ćutuka motiviraju golovi i igra, ne opterećuje se time što sada nije sa seniorima. Rekao sam mu isto što i svim juniorima koji su iskusili prvu momčad: Dečki, bili ste gore, osjetili što znači i gledajte na to kao nagradu. Vremena se mijenjaju, ali iskustva ostaju ista. I ja sam bio na pripremama kao izlazni junior, shvatiš to kao nagradu i na tebi je da se u juniore vratiš pun elana. Želim da i igrači tako shvate priču i naše odluke, jer one su uvijek u svrhu njihova razloga. Na Ćutuku je da stalno zabija gol više i uspije li u tome, vratit će se gore – nastavlja Leko.
Prostor za napredak krije se u temperamentu. Ćutuk je malo jače naravi, ponekad nervozan kad mu ne ide po planu, pa je tako zbog jedne ishitrene reakcije prema sucu zaradio isključenje u prošloj ligaškoj utakmici (sa Šibenikom), a to su “detalji” kakvi se u vrhunskom nogometu ipak ne toleriraju.
– Potencijala ima, a poradi li na tom segmentu, bit će na još većem nivou – podvlači trener na ime mladog hrvatskog reprezentativca (U18).
Važan faktor Ćutukova napretka nosi ime drugog robusnog napadača – Leonarda Perkovića. Obojica najviše vole mjesto centarfora (nekad se rotiraju, nekad je Ćutuk na krilu), obojica imaju niz kvaliteta i veliki su radnici, stoga ih Leko nema kako usporediti, niti jednome dati prednost u odnosu na drugoga osim po učinku na travnjaku. Takva atmosfera zdrave konkurencije, vidljivo je na uistinu svakom treningu, izvrsno utječe i na Ćutuka i Perkovića.
Opravdano se, naposljetku, zapitati krije li se u uzornim “akademicima” (obojica stigla 2019.) i budućnost maksimirskog 16-erca. Potencijal je tu, ostatak odgovora na njima samima. Uz talent, prave radne navike i kvalitetu, jednako važan ključ za svakog mladog igrača krije se u sve samo ne jednostavnoj vrlini – strpljenju.
