U crnom rujnu prošle godine Dinamo je u pet dana režirao dvije sekvence za rubriku “vjerovali ili ne”. Poslije brutalne devetke u Münchenu (9-2), “modri” su pretrpjeli i šokantnu četvorku u Koprivnici (4-1), a s obzirom na 13 komada iza leđa Ivana Nevistića – koji nije snosio odgovornost za blamaže – te je nokaute režirala maksimirska obrana. Dok će Dinamo u nedjelju u vlastitom dvorištu ugostiti Slaven Belupo, Zagrepčani su se prije godinu dana iskrcali u Podravini tražeći vodicu za ispiranje gorčine nakon Bayerna, a sol na ranu utrljala im je družina Marija Kovačevića pobjedom za pamćenje.
Iako je taj trijumf “farmaceuta” bio naročito upečatljiv, ali i bolan za Dinamove navijače, samo će se birani eksperti prisjetiti stoperskog tandema iz ovog dvoboja. Dok su strane držali Ronaël Pierre-Gabriel i Takuya Ogiwara, Sandro Perković – koji je tada bio vršitelj dužnosti na klupi – u sredinu obrane instalirao je Samyja Mmaeea i Maximea Bernauera. To se partnerstvo, pak, kristaliziralo u inspirativnu večer za Slavenove ofenzivce, koji su nemilosrdno kažnjavali propuste gostujuće obrane, čije su reakcije odisale notama amaterizma i komedije.
Za ilustraciju te teze dovoljno je škicnuti sažetak tražene utakmice i prevrtjeti snimku na prvi pogodak Koprivničana, kada Bernauer pliva na suparničkoj polovici, njegovu poziciju pokriva nedužni Ogiwara, a Mmaee onako u svom stilu trčkara sa spuštenim štucnama i uživa u pogledu iz prvog reda. Kap je to u moru Dinamovih glavobolja s posljednjom linijom iz prethodne sezone, u kojoj su prethodne kule bile napravljene od pijeska, pa su suparnici i s minimalnim naporom zatrpavali maksimirsku mrežu.
Stara nogometna mudrolija tvrdi da napadači osvajaju bodove, ali obrana osvaja titule, pa su Boban & co. pokrpali rupe ispred vratara i sazidali bedem, a stražu su povjerili španjolsko-škotskoj suradnji. Sergija Domíngueza i Scotta McKennu dijeli više od osam godina razlike, a njihovi se nogometni profili ne podudaraju s karakteristikama, ali su se u dva mjeseca transformirali u prvoklasan spoj mladosti i iskustva, moderne nogometne filozofije iz La Masije i “old school” tehnike branjenja s Otoka.
Dok Katalonac teži igri i kontroli, Škot svoje zadaće obavlja po kratkom i jednostavnom postupku, a rezultat se očituje u pet čistih mreža u osam utakmica u kojima su njih dvojica udružila snage u obrani. Kada Dinamove navijače ponovo sjetimo na činjenicu da su prije točno godinu dana konstantno strepili zbog braniča iz Maroka i Francuske, onda se ovaj novi tandem pretvara u najveću nadogradnju u odnosu na prošlu sezonu.
McKenna i Domínguez na Poljudu su do kraja neutralizirali Livaju, koji se nikada nije manje naigrao u derbiju protiv Dinama, a zatim su režirali i dojmljivu predstavu protiv Fenerbahçea u kojoj je, eto, pogodak pao uslijed spavanja poslije ničije lopte nakon kornera, ali Turci zato nisu kreirali niti jednu iole konkretniju priliku. Naročito dojmljiva bila je predstava škotskog rutinera, koji je u srijedu imao čak 11 otklonjenih opasnosti i samo tri pogrešna dodavanja (33/36) te četiri (od šest) osvojenih zračnih duela.
Iako Kovačević u rosteru još ima Théophilea, Galešića, (ozlijeđenog) Torrentea, Živkovića, Perića i Jakirovića, ova se suradnja pretvorila u (po)najveći Dinamov pogodak u ljetnom prijelaznom roku. Dok je Domínguez na Maksimir sletio sa svježim sjećanjima na osvajanje trofeja, jer je s Barcelonom osvojio La Ligu i Kup kralja prošle sezone, McKenna u karijeri još nije okusio slad osvajanja pehara. Njegova, odnosno njihova bi rola trebala diktirati Dinamov lov na povratak obje kante u Maksimirsku 128, a upravo su katastrofalna izdanja obrane kumovala jednoj od najgorih sezona u recentnoj povijesti kluba jer se brojčanik prošle sezone popeo do ukupno 64 primljena pogotka u svim natjecanjima, što su bila 1,3 primljena pogotka u prosjeku po dvoboju.
Nova Dinamova obrana, pak, na otvaranju ove sezone prima 0,55 po utakmici. Brojke ne lažu.
