Nakon prvih 45 minuta neupućeni promatrač bi teško prepoznao utakmicu Lige prvaka, u kojoj je praktično za oba suparnika pobjeda nudila hipoteku prolaza. Pogotovo za domaću momčad, koju očekuje još dva suparnika, i to bitno više razine od Celtica (Arsenal, Milan). Prvo poluvrijeme bilo je, nogometnog gledano, nadmetanje na razini trening utakmice.
Nizak intenzitet igre u kojem su se Škoti, sukladno svom stilu igre pod Brendanom Rodgersom, posjedom nametnuli suparniku. To im nije bilo niti teško, jer je Nenad Bjelica očito zadao prioritetni zadatak, a to je ne primiti pogodak! Modri su krenuli u formaciji 4231, ali su sukladno dinamici veći dio proveli u 4411 te čuvali prostor ispred Zagorca. Time jesu postigli da su, uglavnom dobro, blokirali Celticove ofenzivce, poglavito četvoricu (4231) ispred. Rodgersova je ideja bila dignuti visoko dva beka, te gurnuti krila pred kazneni prostor široko.
Na taj način je htio proboje na boku (2 na 1), a istodobno otvarati linije domaće obrane u sredini, pa iskorištavati više prostora za okomita dodavanja svojih omalenih hitrih polušpica. Celtic je pri tom imao jedan veliki problem, spori protok lopte, pa su Modri više manje bez stresa rješavali obrambene zadaće. Problem Dinama nastajao je u igri prema naprijed, jer se ona svodila na improvizaciju, prije svega individualnu. Duge lopte iz pozadine bile su teške za kontrolu, a braniči Celtica prilično su dobro pokrivali Kulenovića, duplirali Baturinu. S obvezama da pomognu bekovima, Špikić i Pjaca bili su prilično daleko od Schmeichelovog gola i kao takvi bezopasni. Celtic je svojom jalovošću dao naslutiti da im je igra u gostima zbilja limit. Ništa od visokog ritma i goropadnosti koju diktiraju u užarenom ambijentu svog stadiona…
U nastavku su se stvari ipak promijenila na bolje za Dinamo. Bili su Modri aktivniji, počeli su više držati loptu i sa posjedom su lakše kombinirali te stvarali višak kroz igru. Posljedica toga je bilo i više prilika. Istina je da je poduzetniji pristup prema naprijed otvarao određene pukotine između linija Modrog tima. To je povećavalo rizike u obrani, ali Modri su većim pritiskom naprijed dodatno otežali ionako jalovu Celticovu ofenzivu. Bjeličina momčad je jednostavno bila hrabrija i kao takva opasnija. Više dinamike u igri, više prilika te potvrda kako i ovako oslabljeni Dinamo može dobiti odveć mlaki Celtic. Doduše, Rodgers je uvođenjem visokog Idaha i stasitog Forresta dobio na moći (prodori i skok), ali je Modra posljednja linija dobro to kompenzirala koncentriranošću i požrtvovnošću.
Nikad nećemo znati što bi bilo večeras da je Dinamo bio kompletan, ali uvjerljiv je dojam na temelju viđenog da bi Modri već sa 2-3 od 5-6 odsutnih važnih igrača (recimo Petković i Sučić) bio nadmoćan škotskom prvaku. Ne samo zbog tehničke kvalitete više, nego i zato što bi hrabriji pristup igri bio posljedica samopouzdanja zbog te tehničke vrijednosti. Ovako je večeras ta hrabrost bila posljedica osjećaja (nakon prvog dijela) da se može natjecateljski nametnuti ovom suparniku, te u suštini i da se mora, ako se gleda u kontekstu prolaza prve faze.
Naposljetku utakmica je završila pozitivnije za goste, jer osim što imaju (ipak) lakši raspored, sada imaju i 9 bodova. Jedna pobjeda im je (možda i više nego) dovoljna za prolaz. Dinamo je propustio večeras dobru priliku za pobjedu i ulazak u predvorje druge faze, ali opet, osvojio je jedan bod, zaradio dodatnih 700 tisuća eura i produžio nadu ostvarenja velikog cilja kroz iduće dvije utakmice.
