Mario Kovačević dobio je dvostruku premiju – šansu da preuzme Dinamo, ali i da ga ustoliči Zvonimir Boban jer koga Boban dovede kao svoj izbor taj je najsigurniji na svijetu, bolje čuvana leđa jedino je možda imao Zoran Mamić kad je o njemu odlučivao Zdravko Mamić. Međutim. Kovačeviću premija nije sletjela kao jack-pot na lutriji nego nagrada i ocjena za trenerski rad koji je uporno i sustavno dokazivao igrama i rezultata u raznim stupnjevima natjecanja. Ako netko pita zašto su Mario Kovačević i Gonzalo Garcia danas na klupama Dinama i Hajduka odgovor su nogometne prezentacije Slavena Belupa i Istre 1961.
Kovačević na Opus Areni debitira kao trener Modrih, što god se dogodi, dobio i slavio, izgubio i tražio razloge, pred njim je dug put s Dinamom. Ima goleme šanse postati prvi nakon Nenada Bjelice iz 2018/19. koji će odraditi sezonu od početka dok kraja, ali da bi priča funkcionirala zadaća postoji – osvojiti prvenstvo! Prilika koju je dobio u Dinamu malo podsjeća na Dalićevu u reprezentaciji, a napravi li samo upola takve rezultate bit će heroj. Kreće u nezaboravnu avanturu kojim god pravcem se odvijala, a prvi koji mu želi zagorčati noći je srčani Slovenac Simon Rožman.
Nakon mjesec i pol dana priprema Osijek i Dinamo na Opus Areni prikazuju s čime raspolažu. Nije vojni mimohod, ali jest defile nogometnog naoružanja koje su okupili i gradili tijekom ljeta. Posebice Dinamo iza kojeg je najveći face-lifting ikad. O igračima koje su kupili vrištali su naslovi, no tek službene utakmice otkrit će pravu istinu. Jedna, pa tako niti ova osječka, neće dati konačne odgovore. Dinamo je danas na nultoj točki, toliko je provjetrio svlačionici, iznova podijelio karte, preko trenera do igračke filozofije da je suvišno podsjećati kako je u prošloj sezoni horora neke od najgorih trenutaka strave doživio baš protiv Bijelo-plavih. To malo tko od sadašnjih aktera pamti.
Iščekivanje je veliko. Osijek se pojačao i pikira na povratak u vrh, čak potajice gaji nade o borbi za prvaka, iako su neki igrači kasno stigli pa je pitanje koliko će u ovom susretu participirati. Pritom im nedostaju bitne karike Jakupović, Jurišić i Mersinaj zbog ozljeda. Simon Rožman i njegovi momci prema vjernim i poprilično frustriranim navijačima imaju tri zadaće – iskupiti se, zadovoljiti ih i nešto vrijedno osvojiti. Dinamo prati poslovni imperativ povratka krune jer za klub koji živi od rezultata i prodaje igrača dvije godine bez titule bile bi ozbiljan udarac.
Budžet bi morao na rezanje. Modri su uložili u nove adute daleko više nego cijeli ostatak Lige zajedno, međutim Mario Kovačevića ima zahtjevan posao jer ekipu gradi od početka, ne samo zbog imena, nego i drugačijeg, modernijeg nogometa većeg intenziteta, a za to u pravilu treba vremena. Slavonija će mu biti lakmus papir gdje su na skali od jedan do deset. Koliko su napravili, a koliko još moraju. Teže kontroli utakmice kroz posjed, što se očituje kroz vezni red Ljubičić – Mišić – Villar, ali i brzom protoku lopte na bok, no Osijek je doma protiv Zagrepčana uvijek hrabar i goropadan, odradio je dobre pripreme pa ne čudi što obje strane očekuju pobjedu, a ne bi plakale zbog remija.
Među Bijelo-plavima posebno je zagolicao Filip Živković, dečko za kojeg su mnogi pomislili da je već nestao, a nema ni 19 godina, pokazao je iskorak u sazrijevanju pa tako i igri, postaje vrlo zanimljiviji krilni napadač. Na desnoj napadačkoj strani zna igrati i Domagoj Bukvić. Još od prošle sezone jedna od udarnih igli Rožmanove momčadi je Nail Omerović pa će to biti ljutit boj sličnih koncepcija jer i Osijek puno polaže na proboje po krilima. Poseban izazov utakmica je za Luku Vrbančića kojem su nekad predviđali budućnost u Maksimiru, sad mora dokazati da je ima na Opus Areni i Diona Drenu Belju čije napeto čekanje da debitira u službenoj utakmici za Modre završava baš protiv bivšeg mu kluba.
Mogla bi to biti golema i vatrena bitka!
