Sve O.K., u najgorem slučaju malo je napukao nos – odaziva se porukom Aleks Stojaković dan nakon 3:1 pobjede Lokomotive nad Osijekom. Slovenac je izborio kazneni udarac koji će iskoristiti Marko Pajač za 1:1, nedugo zatim i zabio za preokret, no prilikom skoka sudario se s gostujućim braničem pa je morao izaći iz igre. Ozljeda, dakle, nije ozbiljnije prirode, a govorimo li o ozbiljnosti, Stojaković je još jednom pokazao da izrasta u ozbiljnog centarfora.
Mladić (22) koji je ljetos došao na Kajzericu samo na probu, koja u pravilu ne izbacuje udarne pojedince, ili barem to ne čini tako brzo, već se u prvoj sezoni na elitnim travnjacima Hrvatske prometnuo u jednog od najboljih strijelaca SuperSport HNL-a. Pogodak posljednjem klubu ljestvice bio mu je osmi u prvenstvu, u nedjeljno jutro – odnosno prije raspleta 22. kola – Stojaković se mogao pohvaliti da stoji uz bok Ivanu Mamutu ili, još laskavije, jednom Toniju Fruku. Kako je Stojaković ranije nastupao za drugoligaša Jarun, i to ne na poziciji centarfora (iako mu nije bila potpuno strana), već u veznom redu ili na krilu, te je jedino ime na top-listi strijelaca bez prvoligaškog iskustva do ove sezone, ne čini se pretjeranim proglasiti ga najugodnijim iznenađenjem.
U razgovoru s Nikicom Jelavićem otprije nepuna tri mjeseca, trener je umjereno pohvalio Stojakovića, navodeći da su dobre izvedbe “nagrada za ispravan rad”, ali i da u nekim segmentima mora napredovati, poput igre glavom. Pogodak Osijeku, odnosno skok između dvaju stopera i neobranjiv udarac u desnu stranu mreže, potvrda su da je Stojaković ozbiljno shvatio preporuke nekoć izvrsnog golgetera pod čijom palicom danas trenira. Kazao nam je tada Jelavić i da je njemu ljetos rečeno da je Stojaković originalno “desetka”, no da mu je od prvog dana “zamirisao drukčije”, ponajprije zbog visine (195 centimetara) i brzine u odnosu na konstituciju. Probu je prošao već drugoga dana boravka na Kajzerici.
– Ni ja nisam razmišljao da bi se Aleks mogao snaći u špici, no dovoljno je bio mlad da stigne promijeniti poziciju. Vidim da mu dobro ide i drago mi je zbog toga, u takvim situacijama najvažnije je da vas trener istrpi i kad ne ide najbolje. Nisam mogao očekivati da će toliko zabijati – kratko nam kaže Josip Tadić, iskusni centarfor koji je pravio društvo Stojakoviću u Jarunu.
Prije kalendarskog proljeća, Stojaković je već tresao mrežu Dinamu, Rijeci, Hajduku, sada i četvrtom velikom klubu Osijeku (kojega u tom statusu drži samo povijest). Još mudrije “njuši” prilike, još se bolje pozicionira, evidentno mu je poraslo samopouzdanje i konstantno traži loptu, šutira s distance, znatno je mirniji u posjedu… U početku sezone mu se otvorilo, no do danas nas je uvjerio da dobre izvedbe nisu slučajnost, već je dobar početak u dresu Lokosa objeručke prihvatio kao šansu za prekretnicu karijere. Teško je prenaglasiti važnost tako neočekivanog uspona za Lokose, jer uoči sezone nisu imali nijednog “pravog” centarfora, tek su ove zime stigli Aleksandar Trajkovski i Ibrahim Sabra.
Stojakovićev uspon, na koncu, potvrđuje i Transfermarkt. Naime, prilikom zadnjih izmjena vrijednosti igrača SHNL-a (prosinac u odnosu na lipanj), upravo je slovenskom napadaču najviše porasla cijena gledamo li postotke. Sa 125 tisuća eura popeo se na 900 tisuća, što je uzlet od 620 posto. Drugi u toj rubrici je David Mejia (Vukovar – Osijek), koji je porastao za 500 posto (vrijedi 300 tisuća €), treći Branimir Mlačić (Hajduk – Udinese) čija 4 milijuna € znače 400 posto plusa.
– Neupitno je puno napredovao u svim segmentima. Ispostavilo se da mu, kako sam i zamislio, centralna pozicija odlično odgovara, a svakako je plus što se snalazi i na polušpici ili kao krilo koje ulazi u sredinu. Tehnički je potkovan, dobar u međuprostoru… Jako puno nam znači, nadam se da će tako i nastaviti. Istina, u početku sezone nismo znali što očekivati, ali kako se nametnuo, sada očekujem da će u svakoj utakmici biti jedan od naših najboljih igrača – kaže Nikica Jelavić.
