Na jedno osvježavajuće, proljetno jutro u trening-centru Joan Gamper, na podnožju Pirineja, pogled uokolo “gađa” bezbroj nogometnih terena…
Tako glasi početak reportaže iz Daily Maila, objavljene 2010. godine, no dok čovjek čita impresije u glavu se gura kontranapad: “Can they do it on a cold rainy night in Stoke?”Alegorija na Lea Messija i paralela bi li čudesni “gaučo” svoju magiju izvodio i hladne, kišne večeri u Stokeu, istovrsna je vijesti koja je jučer okupirala nogometni Zagreb.
Nakon višetjednih špekulacija, naime, da Zvone Boban Dinamo Akademiju kani povjeriti Španjolcima s iskustvom kultne Barcelonine kovačnice igrača, kolega Ničota iz Germanijaka jučer je prvi donio vijest da je uloga “reformatora” dodijeljena Albertu Capellasu (57), s ukupno 12-godišnjim iskustvom rada u Barci, posebice La Masiji, a potom i kao predvodnikom danske škole kao izbornik U21, zatim se brusio kao pomoćnik brojnim trenerima diljem Europe i Kine, a naposljetku je prije par dana zaključio i devetomjesečni staž na klupi filipinske reprezentacije. Dodatnu prepoznatljivost daje mu priča kako je pasionirani sljedbenik doktrine Johana Cruijffa.
– Zadovoljstvo mi je biti dio projekta stvaranja velike Dinamove budućnosti. Kad me nazvao Boban i kad sam osjetio s kakvim zanosom priča o cijeloj ideji, odmah sam osjetio da želim biti dio projekta. Radio sam po svijetu i nadam se da ću pomoći postići zacrtane ciljeve u sljedećim godinama, stvoriti bazu na kojoj će stasati nove generacije. Ovaj klub jednostavno ima posebnu klasu i identitet. I tu vidim puno sličnosti sa svojom Barcelonom – kazao je Capellas za stranice kluba.
Službeno preuzima dužnost direktora nogometa i voditelja programa razvoja mlađih uzrasta, a očekuje se da će za njim u klub doći još dvojica njegovih sunarodnjaka, kao svojevrsni koordinatori i mentori u određenim godištima, točnije u uzrastu U14 i U18. U prijevodu, oni bi trebali biti novi kompas znamenite Dinamove škole, koja, bez obzira na razne teze progonjenih iz susjedstva, klase stvara – desetljećima. Boban se, dakle, oslonio na ideju Joana Laporte, koji je Španjolca vidio kao temelj Barcina DNK, a kojeg je i sam jednom objasnio kroz tri slova, kao temeljem svoje filozofije: pozicija, posjed i presing. U skladu je to s programiranom težnjom šefa Uprave i ideologa nekog novog Dinama da “modri” moraju igrati u sustavu 4-3-3, uz povratak eutanazirane proizvodnje koja razloge traži i u krivim ljudima na krivim mjestima, kao i trogodišnjoj “suspenziji” B-momčadi – motoru zamašnjaku te plodne proizvodne trake. “Vjernik” Cruijffova poimanja i čovjek od povjerenja Laporte, uz iskustva, ali i dosadašnji rad, načelno ima reference za dodijeljenu mu ulogu, no u cijeloj priči moramo se vratiti na početak teksta: onu blagotvornu žitnicu La Masije mijenja s derutnom infrastrukturom, pa parafrazirajmo, stoga, Engleze: “može li sve to izvesti i u hladnom i turobnom stanju maksimirske svakodnevice?” “La cantera”, tepa se Barcinoj Školi. U prijevodu – kamenolom. Rude u Zagrebu ima, a ima li i “strojeva”? Odgovor daje – Alberto Capellas.
