Svaka nogometna utakmica izrodi nekog junaka kakav god rezultat bio, a često čovjek odluke zna biti netko iz drugog ili čak trećeg plana. Točno sat vremena utakmice protiv Varaždina je prošlo kad je Fahd Moufi pretrpio beskontaktnu ozljedu zadnje lože i tako je Hajduk ostao bez desnog beka, s obzirom na to da nema ni Nike Sigura. Stoga je Gattuso, rekli bismo, bio prisiljen ubaciti Šimuna Hrgovića jer je Melnjaka za tu utakmicu projicirao ofenzivnije no obično. I baš se uvođenje mladog Vukovarca pokazalo kao presudnim za tijek susreta.
Unio je Hrgović prijeko potrebnu energiju, živost i odlučnost. Bio je i prodoran, a pokazalo se da ima opasan centaršut za razliku od konkurenta Dialla, čija većina pokušaja završi ili u bloku ili u naručju vratara. Dojam je da je više Hrgović napravio u pola sata nego dvojac Afrikanaca u cijeloj sezoni. Dobili su pohvale tek za prvu utakmicu sezone, ali to se, nažalost, pokazalo samo kao bljesak.
Igrala se 74. minuta utakmice kad je Hajdukov trofejni junior odlično zavrnuo u peterac ka Marku Livaji, koji se samo “naklonio” i poslao loptu iza Zelenike. Gattuso je nakon utakmice javno pohvalio Hrgovića, ali čini nam se da ga ne bi ubacio u igru da nije bio primoran. Vukovarac je spremno zgrabio priliku, a s obzirom na zdravstveni bilten Bijelih izgleda da će još neko vrijeme sigurno ordinirati desnom stranom iako je primarno lijevi bek. Melnjak, koji je inače njegov konkurent lijevo, izjavio je nakon susreta da Hrgović na treningu stalno igra desnog beka, što je zapravo žalosno i puno govori o trenutnom stanju Hajdukova kadra.
Hrgović je pokazao da može, a sada je samo pitanje radi li se o bljesku ili se to može ponavljati u kontinuitetu. Baš kontinuitet je pojam koji obično zadaje najviše problema svim mladim igračima. Istina, Hrgović nije ni dobio nikakav kontinuitet ni minute jer je ispred njega Diallo i Melnjak. Pitanje je zašto je, recimo, Diallo ispred mladog Vukovarca i zašto on ne bi mogao biti prva alternacija zdravom Melnjaku. Bjelokošćanin ni po čemu nije pokazao da je bolji od Hrgovića, osim što je iskusniji i eventualno obrambeno stabilniji, iako je i to upitno. Dok je Moufi čak nešto na desnoj strani i pokazao, Dialla je doveo Nikoličius onomad i predstavio ga kao zamjenu Melnjaku. Pitanje koje je konstantno nad nebom Poljuda glasi zašto se uopće dovodio stranac kao zamjena i zar stvarno to nije mogao biti, recimo, Hrgović.
Nije ovdje poanta guranja mantre o “našoj dici”, ali svakom laiku je vidljivo da, primjerice, Diallo nije pokazao ništa u bijelom dresu. Osvojio jest Afrički kup nacija s Obalom Bjelpokosti, uz dodatak da je odigrao točno nula minuta cijelo prvenstvo. Vjerojatno i to nešto govori o njegovoj kvaliteti.
Hrgović bi sada, što zbog okolnosti, što zbog zasluga, trebao dobiti kontinuitet na beku, pa može dokazati koje zaista kvalitete posjeduje. U prvom ozbiljnijem izletu na teren više je puta dokazao da ima opasan centaršut, a Istra u Puli mogla bi mu biti solidno iskušenje za njegove obrambene aspiracije. Lijevi bek trofejne juniorske generacije pokazao je da je živ, o daljnjim nastupima odlučit će Gattuso, a sam Hrgović će se nastaviti dokazivati na treninzima kroz tjedan.
