U posljednja četiri kola Hajduk je doživio dva poraza (Istra kod kuće, Osijek u gostima) i dva remija (Lokomotiva kod kuće, Varaždin u gostima). Samo dva od 12 bodova u finišu prvenstva je učinak koji bi u logici nekog natjecanja trebao značiti kraj nadanjima za naslov. No, sukladno dinamici učinaka konkurencije, Hajduk još može gajiti realnu nadu da na kraju bude prvi. Što bi se trebalo dogoditi da u preostala četiri kola momčad tako niske razine učinka, djelomice forme, ali i najviše izgubljenog samopouzdanja, promijeni negativnu dinamiku? Prije svega bi trebalo prepoznati koji su razlozi doveli do ovog ipak nelogičnog pada jer, neovisno o pitanju kvalitete i manjkavostima kadra, Hajduk nije toliko tanak koliko to ukazuju utakmice finiša.
Hajduk je prvi dio sezone bio bitno uvjerljiviji. U prvom dijelu imao je 67 posto osvojenih bodova (36), prosjek 1,5 postignutih i 0,7 primljenih pogodaka. U 14 utakmica 2025. osvojio je 20 bodova, što je 48 posto. Gol-razlika je 1,1 postignut prema 1,0 primljenih pogodaka.
Gledamo li trend posljednjih šest utakmica (mjesec dana), kao najbliži pokazatelj kako ulazi u posljednji mjesec natjecanja, Hajduk ima osam bodova (44 posto), uz gol-razliku 0,6-0,8.
Dakle, očit je trend pada u svim pokazateljima tijekom 2025. godine, ali ta negativna priča počela je zapravo u studenom, kad je u Varaždinu doživljen prvi poraz sezone. Do tada je Hajduk imao osam pobjeda i tri remija, uz 82 posto osvojenih bodova. U idućih šest posljednjih utakmica prvog dijela (i 2024.) ostvario je dvije pobjede i tri remija, uz jedan poraz (50 posto bodova). Ukazuju brojke da je trend u 2025. nastavljen i dodatno negativno naglašen.
Što se moglo dogoditi, ili prepoznati, da je učinak do studenog imao jedan ritam (uspješan), a onda nakon toga neuspješan? Moglo bi se kazati da je siječanjski mercato načelno osvježio napad (Šego, Rusin, Mlakar), ali kako učinci pokazuju, Hajduk ima pogotovo problema u ofenzivnom dijelu.
Osim ozljeda ili nužnosti da se novi prilagode, taj problem je dodatno osnažen padom fizičke moći Marka Livaje, koji je nosio Hajduk ne samo ofenzivno, nego i općenito, na svojim leđima. Livaja je od 25. srpnja non-stop u pogonu te je u 38 utakmica igrao u prosjeku 89 minuta, uz 18 pogodaka i deset asistencija. Jedino je preskočio Goricu u ožujku (2:1) zbog kartona, te dvije kup-utakmice s nižerazrednim suparnicima. Jasno je zašto onda u ovoj fazi Livaja djeluje s manjkom energije, pa je u posljednjih sedam utakmica postigao dva pogotka iz jedanaesterca, uz jednu asistenciju za jedini pogodak Hajduka iz igre, Trajkovskog protiv Lokomotive…
Eto, kad suparnik blokira iscrpljenog Livaju, Hajduk nema ni snagu kvalitetnog nadomještanja drugih igrača, a kako ukazuju te igre posljednjih mjesec dana, nema ni opću momčadsku energiju da kompenzira kriznu fazu i brzo je prebrodi.
Zašto Hajduk nema dovoljno energetskog potencijala da time nadoknadi kvalitativne slabosti, kao što je to činio u prvom dijelu sezone? Tada, kao i sada, čini se ključnim problemom što pod aktualnim trenerom Hajduk od početka sezone nije stvorio tehničko-taktički logičniju igru.
Limiti toga su se na početku odmah vidjeli u poraznim dojmovima nadmetanja s klubom iz Farskih Otoka, odnosno u debaklu sa slovačkim suparnikom Ružomberokom. Ako se tada moglo kao alibi tretirati da je Gattuso tek stigao i imao malo vremena osmisliti igru koja najviše odgovara kadru kojeg ima na raspolaganju, onda je već u početku 2025. postalo jasno da se ta slabost neće bitno promijeniti. Imati prepoznatljivu igru, s određenim automatizmima (uigranost) da se igrači znaju kretati, pozicionirati pogotovo kad ih suparnik stisne, je osnova da bi se prevladavale krizne situacije momčadi, pojedinca, izostanaka…
Nažalost po Hajduk, u posljednja četiri kola Bijeli ulaze s očitim limitima tehničko-taktičke prirode te nije logično očekivati da bi itko to mogao značajnije promijeniti unutar nekoliko tjedana. Što onda preostaje Gattusu i Hajduku? To je karta na koju je igrao u prva tri mjeseca sezone i koju se može revitalizirati u kratko vrijeme jer je stvar psihološkog pristupa. Fanatična borba! Uz takav pristup raste energija, može se jednostavnije homogenizirati redove i kompaktnost na terenu, osnažiti samopouzdanje.
Na taj način Gattuso i njegovi igrači mogu preokrenuti negativni trend i pronaći onu energiju koja će uz pomoć navijača izvući iz njih i one učinke za koje možda nisu uvjereni ili nisu svjesni da mogu pokazati…
