“Panie Dyrektorze, witamy w Hajduku, najpopularniejszym chorwackim klubie na świecie.” Evo dobrodošlice Poljaku Robertu Grafu, koji je po svemu novi sportski direktor „bijelih“, uz napomenu da je logična napomena „najpopularnijem hrvatskom klubu na svijetu“. To je dokazana tvrdnja ne samo po trenutnom broju članova (za sada 93.122, koji danonoćno raste), nego na račun silne pripadnosti navijača Hajduka u dijaspori.
Ajde, valjda dobrodošlica nije preuranjena, premda još nije službeno potvrđena, pa su tako pojedini komentatori, „uvijek najbolje informirani“, ostali zatečeni, te su prisiljeni potegnuti izlaz u onoj floskuli „nije gotovo dok mi ne kažemo da je gotovo“. Ali ipak, po svemu se može u startu zaključiti, napokon su na Poljudu poslije brojnih lutanja zaigrali na pravu kartu. Dakle, ako je gotovo s nagađanjima, „panie Graf“ će odmah uskočiti u vruću fotelju šefa struke na Poljudu.
Sada je još jednom red podsjetiti se na nes(p)retne izbore stranaca, odreda evidentne promašaje čelnika Hajduka izvedene u prošlosti: Šveđanina Jensa Anderssona (17. lipnja do 5. listopada 2013.), Portugalca Marija Branca (1. srpnja 2016. do 30. lipnja 2018.), Litvanca Mindaugasa Nikoličiusa (1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2024.) i Francuza Francoisa Vitalija (12. rujna 2024. do 4. srpnja 2025.).
Od 2005. na kormilu struke Hajduka bili su i odreda prokušani domaći stručnjaci, uz izuzetak došljaka Ivana Kepčije u tandemu sa savjetnikom Marijom Stanićem, koji su relativno kratko obnašali tu delikatnu dužnost. Među njima ipak treba izdvojiti najkraću epizodu Nikole Kalinića, svega 71 dan, jer je naprasno smijenjen, te Gorana Vučevića u dva mandata sportskog direktora „bijelih“. On je u prvom slučaju najprije 28. prosinca 2013. naslijedio Šveđanina Anderssona da bi 1. travnja 2016., poslije smjene predsjednika Marina Brbića, nezadovoljan tim potezom nadzornika, dao ostavku, te je drugi put, od 23. travnja 2025., ostao u sedlu do neočekivanih, u biti neobjašnjivih odluka predsjednika Ivana Bilića o seriji otkaza Vučevićevim ljudima. To se događalo 10. veljače ove godine, poslije čega je formalno ostao u klubu „dok se ne izabere novi sportski direktor“.
Tu treba objasniti da je Vučević po povratku na Poljud u stručnoj piramidi postavio Vika Lalića kao svog prvog asistenta, Mišu Krstičevića kao voditelja akademije „Luka Kaliterna“ i Gorana Milanka kao team menadžera, uz angažman trojice Španjolaca, u stvari katalonskih znalaca s pedigreom iz glasovite La Masije: Pepa Boada kao glavnog skauta, sa suradnicima Pepom Mercaderom i Joanom Torresom, te Jirija Plišeka kao tehničkog direktora akademije. Najprije je otkaz dobio Milanko zbog nekih opskurnih razloga, zatim su na sličan način odbačeni Lalić i Krstičević, poslije čega su se katalonski stručnjaci sami pokupili s Poljuda, dok je Plišek avancirao u šefa akademije.
I još nešto zaista najbitnije: nijedan sportski direktor nije bio toliko uspješan kao Vučević, koji je u startu prošle godine tretiran kao ključni faktor u izgradnji novog stila rada. On je, nota bene, u svoja dva mandata Hajduku priskrbio transfere vrijedne cca 40 milijuna eura (bio je glavni akter i u transferu Nikole Vlašića od deset milijuna eura u Everton). Dakle, Vučević je zamoljen zadržati se na Poljudu ovih par mjeseci, ali uopće nije sudjelovao u kampanji potrage za svojim zamjenikom.
Sada ne preostaje drugo nego nadati se, vjerovati u stručne sposobnosti Roberta Grafa, kojega čeka kompleksan posao s obzirom na činjenicu da neće moći, moguće je ni smjeti, zadirati u trenutnu stručnu konfiguraciju kluba. Izvjesno je da je i Poljak u svoj ugovor ugradio određene zaštitne klauzule za slučaj razlaza. Prirodno, u nekoj blažoj mjeri u odnosu na fatalni primjer s trenerom Gonzalom Garcijom i njegovom klauzulom od 18 mjesečnih plaća, u prvoj godini u visini od 1,2 milijuna eura. Bitno je da je na funkciju sportskog direktora stigla osoba koja se neće ponašati kao trgovac s prinovama, kao što je to bilo u mučnim erama Branca i Nikoličiusa.
