Kad smo još prošlog ponedjeljka stigli na pripreme Modrih u Sloveniju, odmah smo se uputili na trening u plavi kamp u Preddvoru. I onako, dosta udaljeni od terena, budući da drukčija mogućnost ne postoji, jednog nogometaša u rosteru Marija Kovačevića nismo prepoznali.
Dok su dečki igrali nogotenis, jedan kratko, gotovo na “nulericu” ošišani mladić, prebacivao je mrežu… Onda smo se ipak uspjeli malo približiti i prepoznati ga. Bio je to Bruno Goda. Lijevi bek koji je iz šampionske Rijeke stigao u Dinamo. Odmah smo se sjetili što je tada kazao:
– Ispunio sam svoj san. Od malih nogu htio sam igrati za seniore Dinama. Zahvalan sam klubu na prilici i dat ću sve od sebe da ispunim očekivanja. Nositi dres Dinama je prije svega velika čast i odgovornost, ali svjestan sam težine i pritiska i jedva čekam da krenemo. Od prvog dana cilj je jasan, osvajanje naslova prvaka.
Inače, Goda je bio u Dinamu, u nogometnu školu stigao je još 2012. godine. No, kasnije je otišao… Seniorsku karijeru započeo je u drugoj ligi igrajući za Hrvatski dragovoljac, a zatim je 2017. potpisao za Slaven Belupo, gdje je proveo pet sezona. Krajem 2022. priključuje se Rijeci, gdje vrlo brzo postaje standardni član prve postave. Prošle sezone sustigla ga je ozljeda, ali skroz se oporavio i eto ga sad u plavom domu.
O Godi pišemo zbog toga jer je po nama najugodnije iznenađenje ovih Dinamovih priprema. Došao je za razliku od ostalih novih igrača “na mala vrata”, bez ikakve pompe. Kao što to mi u medijima volimo kazati, “tekst za jedan okvir”. Kao alternativa za lijevi bok, koji će držati Matteo Perez Vinlöf, a koji je, pak, zasad najviše pokazao u Sloveniji!
Dakle, pozicija koju je zagrebački klub godinama pokušavao riješiti, ta pozicija lijevog beka super je riješena. Perez Vinlöf i Goda su se zaista pokazali.
Ali, vratimo se Godi… Od tog prvog dana, kad ga zbog frizure nismo prepoznali, izvrstan je na treninzima i utakmicama. Možda baš nismo zapazili svaki detalj, ali nama se čini da je sve odradio bez pogreške. Odličan je defenzivno, pobjednik je praktički svakog duela, odlično se postavlja, ali isto tako kreće prema naprijed, centrira. Zapravo se i ne sjećamo kad smo ga gledali u tako dobrim izdanjima. Očito mu je dolazak u plavi klub, ili ako hoćete povratak, ogromna inspiracija i motiv.
A bio je Goda i član jedne pobjedničke momčadi Modrih na treningu u Preddvoru. Trener Mario Kovačević složio je četiri momčadi, koje su igrale međusobno na skraćenom terenu u jakom ritmu. Bilo je to jako zanimljivo gledati, igralo se žestoko, jako, agresivno. Svaki pogodak koji je postigla bilo koja momčad slavio se na način kao da je postignut u finalu Lige prvaka. Ako ćemo biti skroz iskreni, jače nego svi ovi golovi koji su postignuti na dosadašnjim pripremnim utakmicama. Na koncu, pobijedila je momčad u kojoj su igrali Bruno Goda, Dejan Ljubičić, Mateo Lisica, Arbër Hoxha, Mislav Ćutuk i kao vratar Nikola Čavlina. Uslijedilo je veliko slavlje, a pobjednici su pozirali fotoreporteru Luki Stanzlu.
Goda je bio odličan, a postigao je i pobjednički pogodak, koji je donio veliko veselje dečkima koju su ovaj mini-turnir odigrali u crvenim dresovima.
