Golemo je bilo slavlje Dinamovih nogometaša nakon startne prvenstvene pobjede, vidjelo se koliko im znače ovi osječki bodovi. Do kojih su došli teško, strahovito teško, Plavi su tek u završnici uspjeli matirati domaćina i “iščupati” vrijednu pobjedu, koja će ovoj novoj momčadi neprijeporno udahnuti toliko potrebno samopouzdanje. Jer, u ozračju dobrih rezultata kudikamo se lakše ispravljaju propusti, kojih je, dakako, bilo i potrebno je vrijeme da neke stvari legnu na svoje mjesto.
Sandro Kulenović i Luka Stojković bili su strijelci za radostan povratak iz Osijeka, džokeri s klupe trenera Marija Kovačevića presudili su pobjednika i donijeli bodove. I to je samo potvrda spoznaje da Dinamo ima strahovito širok igrački kadar, bogati roster, zacijelo najbolji u SHNL-u. Kad Beljo više ne može, uđe Kulenović i zabije, kad Villar nije na željenoj razini, uđe Stojković, unese živost, prijeti i zabije…
To su svakako slatke brige za Kovačevića, kojem je najveća zadaća da uvjeri svoje dečke u svlačionici kako su praktički svi – prva momčad! Nema balasta, nema onih koji samo “žuljaju” klupu, na sve se računa i svi moraju uvijek biti spremni dati svoj maksimalni doprinos. Ovaj su put to učinili Kulenović i Stojković, nema uopće dvojbe da će neki sljedeći put netko drugi ulaskom s klupe donijeti novu dimenziju, ali i opipljivu korist Plavima. I ovakav je epilog zapravo i najbolja poruka Kulenoviću i Stojkoviću, koji su možda bili malo depresivni doznavši da neće istrčati u prvoj postavi, ali nisu “potonuli” i za pravi su pristup bili nagrađeni zgodicima.
Teško su Plavi živjeli 60-ak minuta, Osijek je vrlo dobro parirao, Beljo je pogodio gredu, ali je i Omerović promašio zicer. I kad se rezultat “lomio”, presudila je ta duža plava klupa, jer osječke pričuve nisu donijele ono što je trener Simon Rožman želio.
Prvo ime dvoboja bio je Moris Valinčić. Nije zabio, ali je sudjelovao u akciji kod prvoga gola i asistirao je za drugi pogodak. Odigrao je odličnu utakmicu u napadačkom dijelu, pokazao je da će svojom probojnošću i smislom za kombinatoriku biti još kako koristan.
Međutim, unatoč blještavom izdanju u igri prema naprijed, bilo je propusta u obrambenom dijelu i Osijek je preko njegove strane stvorio svoje opasne situacije. No, to su potankosti koje se lako mogu ispraviti na treninzima, igranje obrane poglavito je stvar želje, volje, htijenja i discipline. A kreativnost, koju Valinčić ima i koja se teško može naučiti, ona je toliko potrebna nadgradnja za napadačke izlete. Poput ovih u debitantskom nastupu u plavome dresu u Opus Areni…
