Slobodni dani kojima je trener Sergej Jakirović darivao svoje nogometaše nakon utakmice s Rijekom su završili. Četvrtak je bio dan kad je svoje dečke opet okupio u Maksimiru, počela je priprema za vječni derbi s Majstorom s mora, koji je na rasporedu u petak, 13. rujna.
Kome će biti nesretan petak trinaesti? Modri se nadaju da njima neće, da će u predvečerje ogleda s Bayernom u Allianz Areni u prvoj utakmici Lige prvaka svladati najvećeg suparnika na domaćoj nogometnoj sceni, pa nakon toga s još većim samopouzdanjem krenuti na ogled momčadi Vincenta Kompanyja.
Naravno, to treba naglasiti, Modri se u stanci zbog nastupa reprezentacije spremaju – bez reprezentativaca, stoga će Jakirović kompletnu momčad imati na raspolaganju tek pred sami El Croatico. Nije to, naravno, idealna priča za Modre, ali s druge strane, to što imaju puno reprezentativaca, znači da su dobri, moćni, prepuni kvalitetnog kadra.
A dok se čekaju predstojeći veliki okršaji Modrih protiv Hajduka i Bayerna, valja se prisjetiti jedne velike obljetnice. Nismo, jasno, zaboravili, ali svakako valja napomenuti da nas o tome uvijek izvijesti Dinamov kroničar Miroslav Tomašević, čovjek koji o Dinamu zna sve, šalimo se da prati modri klub još od vremena prije otkrića vatre.
Dakle, na današnji dan prije 57 godina, 6. rujna 1967. godine, Dinamo je u uzvratnoj finalnoj utakmici u gostima protiv Leeds Uniteda odigrao 0:0 i tako obranio prednost od 2:0 iz prvoga, zagrebačkog ogleda, što je značilo da je osvojio svoj najveći trofej u povijesti: pokal Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je kasnije preraslo u Kup UEFA, današnju Europsku ligu. Pokal je primio Slaven Zambata, kapetan slavne Dinamove generacije, a osobno mu ga je uručio tadašnji predsjednik FIFA-e, Sir Stanley Rous. Dinamo je, dakle, u prvom ogledu u Zagrebu pobijedio s 2:0, strijelci su bili Marijan Čerček i Krasnodar Rora, a 0:0 u uzvratu označilo je veliko slavlje čija jeka i danas odzvanja maksimirskim odajama.
Modri kroničar Tomašević prelistava stara izvješća, nalazi mnoge rečenice posvećene tom najvećem modrog dostignuću. Tadašnja Leedsova zvijezda Billy Bremner hrabrio se motivirajućim najavama.
– Istrgnut ćemo pehar iz Dinamovih ruku!
To je kazao prije utakmice. Nakon nje tek je procijedio:
– Propustili smo priliku da u Leedsu osvojimo vrlo važan trofej, no ne treba zaboraviti da je Dinamo jedna od najvećih europskih momčadi i da je bilo teško postići nešto više od 0:0.
Stara izvješća kazuju kako je sve tada izgledalo… Pred 50.000 gledatelja Englezi su žestoko krenuli ka Dinamovim vratima uz silovit pritisak u prvih pola sata. Junaci te večeri bili su vratar Zlatko Škorić, središnji obrambeni dvojac Mladen Ramljak i Filip Blašković. Unatoč pritisku, bilo je vrlo malo izravnih udaraca prema vratima. Engleski su mediji ocijenili plave kao izvanrednu momčad, taktički jaču i spretniju od domaćina.
Tadašnji predsjednik FIFA-e Rous je izjavio:
– Dinamo zasluženo odnosi ovaj pokal. Prva utakmica u Zagrebu bila je kvalitetnija, zanimljivija, ljepša, ali ova u Leedsu bila je teža. Trebalo je izdržati sva ta iskušenja. Dinamo je boljom taktikom osujetio sve planove protivnika. Ovom se pobjedom uvrstio među najjače klubove u Europi!
A evo što je tada kazala Dinamova legenda Marijan Čerček, koji je tada kao 18-godišnjak postigao vodeći pogodak u prvoj maksimirskoj utakmici.
– Poznavajući naše dečke, gledajući ih i prije, bio sam uvjeren da Leeds ne može dostići naših 2:0. Međutim, malo se ipak zamisliš kad dođeš tamo na sam teren i kad te počnu stiskati. Ali mi smo imali Škorića na golu. Imali smo Šilju Blaškovića. Imali smo Ramljaka… Mislim da su njih trojica odigrali svoju najbolju utakmicu ikad. Kad smo sletjeli u Zagreb i kad smo vidjeli koliko je ljudi došlo na aerodrom… Cijelim putem, od Plesa do Zagreba, stajalo je mnoštvo ljudi uz cestu. Masa ljudi! Tek tada postaneš svjestan da si napravio stvarno nešto veliko.
Uvijek se lijepo podsjetiti na velike dane ZG-kluba. Ovaj podsjetnik jest dobra uvertira pred početak Lige prvaka.
