Dok su igrači međusobno komunicirali, a trener snimao reklame po Italiji (!) – što je dogovoreno ranije, ali je trenutak pogrešan da ne može biti pogrešniji – Uprava kluba i dalje ne pušta “plavi dim” kao oznaku pronalaska nasljednika Marka Marića na poziciji sportskog direktora. A time probija i sve rokove koje si je sama zadala.
I da, tražeći najbolje rješenje među sedmoricom veličanstvenih gubi dragocjeno vrijeme za kreiranje kursa, strategije, rostera, temeljnih zadaća…, no ujedno i logično ne brza, shvaćajući da se radi o krucijalnoj odluci. Postoji sigurno i doza straha da se ne pogriješi kao, recimo, u izboru trenera kojima i nije baš prezadovoljna.
Bit će zanimljivo doznati tko je sve točno obuhvaćen u proces valorizacije kandidata i tko će na kraju prelomiti. I što će biti s ljudima koji se spominju putem, poput Fabijana Komljenovića i Gorana Vlaovića, a posebno će, prije svega, biti intrigantno vidjeti što novi sportski direktor misli o treneru. Ili ima neko svoje rješenje.
A sportski direktori uglavnom imaju “svoje” trenere. Jer to je u polju djelovanja prije svega ključni dio zadatka. Potom slijede budžetiranje, razgovori s igračima kojima istječu ugovori, evaluacija klinaca, igrača na posudbi, igrača u drugom i trećem planu, strategija sa školom, komunikacija i jasna dijagonala upravljanja razvoja najboljih Dinamovih klinaca, koji su klupsko blago, pregovori oko lukrativnih prodaja, pronalazak pojačanja, uspostavljanje stožera B-momčadi, nužno traženje kluba partnera barem na kraći period jer četvrti rang natjecanja sigurno nema dovoljan podražaj za najtalentiranije juniore…
U prijevodu, posla je preko glave. A odluke nema. U klubu kažu da će javnost obavijestiti uskoro. Svjesni su snage te objave u kontekstu očekivanja i traženja koje traje skoro dva mjeseca. I baš zbog toga toliko i okolišaju, odnosno vijećaju.
