U vrijeme kad je u subotu startala utakmica Dinama i Gorice na Maksimiru, prošlo je točno pet mjeseci i deset dana otkako je momčad Sergeja Jakirovića izgubila utakmicu. Prošlo je nekako ispod radara, zar ne? Taj poraz, 14. ožujka ove godine, bio je težak, onaj europski protiv PAOK-a u Solunu, onih užasnih 1:5. Grci su nadoknadili maksimirski poraz od 0:2 i plasirali su u četvrtfinale Konferencijske lige. Nakon tog poraza, kao što vidimo, startao je Dinamov preporod. Uzela se dvostruka kruna, nakon te grčke tragedije Modri su krenuli u niz od 18 utakmica bez poraza, a samo su dva puta odigrali neodlučeno, s Rijekom na Maksimiru (0:0) i u onoj slavljeničkoj, feštarskoj utakmici s Rudešom (3:3). Da vam je netko rekao nakon te tužne večeri u Solunu da je to zapravo početak građenja nepobjedivog Dinama, biste li mu vjerovali? Dajte najte…
Eto ga sad, Modri djeluju kao momčad koja nema adekvatnog suparnika u HNL-u, a u srijedu igraju uzvratnu utakmicu za plasman u Ligu prvaka, u Baku putuju s prednošću od tri gola razlike. Bez obzira na ovu fenomenalnu statistiku u posljednjih pet i nešto mjeseci, sasvim je jasno da Modri moraju biti itekako oprezni, fokusirani na ono što će se događati u dalekom Azerbajdžanu. Vidjeli smo u Maksimiru u utorak kako je nezgodna momčad taj Qarabag. Momčad Gurbana Gurbanova u stanju je stvarati šanse, zabijati golove. U Maksimiru su, doduše, samo stvarali šanse. Uz dodatak da je Ivan Nevistić bio u sjajnoj formi.
Pred put u Baku stalno se sudaramo s pitanjem je li Dinamo u stanju nastaviti pobjedničku seriju? Odnosno, je li i dalje sposoban zadržati niz nepobjedivosti koji bi još malo pa mogao dostići pola godine. Makar bi i poraz od dva pogotka razlike donio najelitnije klupsko natjecanja na globusu. No, u plavom domu, vjerujte, nitko ne razmišlja o porazu. Psihološki je važno zadržati niz bez poraza. Optimisti drže da je Dinamo u stanju ostati nepobjediv, dok oni, koji se s druge strane sudaraju s pesimizmom, u prvi plan guraju modra europska gostovanja prošle sezone, koja su, izuzimajući veliku pobjedu nad Betisom u Sevilli (1:0) i trijumf nad Astanom (2:0), bila poražavajuća. Modri su, na početku mandata Sergeja Jakirovića, ispali iz Europske lige porazom od Sparte u Pragu (1:4), poraženi su kasnije u grupnoj fazi Konferencijske lige od Viktorije iz Plzena (0:1), Ballkanija (0:2), te na koncu u već spomenutoj utakmici od PAOK-a (1:5).
Međutim… Bila su to vremena ogromnih turbulencija u Maksimiru, ne treba ponavljati, zar ne? Jakirović je preuzeo momčad u trenucima kad se u klubu nije znalo tko pije, a tko plaća, usponi i padovi bili su sasvim logični. Idemo kazati da su to bili Jakirovićevi “rani radovi”, vrijeme kad je izgledalo da je Dinamo ne samo daleko od obrane naslova prvaka, već da mu stižu teška razdoblja u kojima će patiti. U tim trenucima je zaista bilo bogohulno razmišljati da će kasnije uzeti prvenstvo i Kup, a sada biti i pred vratima raja, ulaska u Ligu prvaka.
Zato, bez obzira na oprez koji Modri moraju kao pancirku nositi u Baku, možda je pretjerano stalno podsjećati na ta europska posrnuća iz onog vremena “spaljene zemlje”. Stanje je sad posve drukčije, od vrha do dna, klub se stabilizirao, sad se zna tko pije, a tko plaća, dovedena su pojačanja, momčad izgleda jako dobro, maksimirski klub je u velikom zamahu. Nećemo, naravno, maljati vraga po zidu, ali nekako držimo da se te priče iz davnina kad se radi o europskim gostovanjima neće ponoviti na uzvratu u Azerbajdžanu. Ovo što sad gledate je jedan sasvim drugi Dinamo. Pobjednički, posložen, pun samopouzdanja, baš nekako za Ligu prvaka, za velike utakmice s najvećim europskim gigantima.
