Jasmin Agić danas je 50-godišnjak koji se može pohvaliti s 14 nastupa za reprezentaciju Hrvatske. Ima i dva osvojena naslova prvaka Hrvatske s Dinamom, a ima i jedan veliki ožiljak koji vuče 26 godina. U sezoni 1998./99. bio je član Rijeke koja je u posljednjem kolu remijem s Osijekom skliznula s trona na kojem je bila i titulu prepustila Croatiji, klubu koji se danas opet zove Dinamo.
– Tuga – Agićev je odgovor na pitanje što mu prvo prođe kroz glavu kad čuje “26. svibnja 1999. godine”.
Tog je datum Osijek utišao Kantridu, završilo je 1:1. Agić je igrao u veznoj liniji do 73. minute kad ga je zamijenio Renato Pilipović, koji je kasnije također završio u Maksimiru, a i danas je tamo kao pomoćnik Sandra Perkovića.
– Vremena se ne mogu uspoređivati, ali tadašnja je Croatia bila spektakularna. Oko nje se stvorio ogroman hype, a bila je i dosta zaštićena. Doći u priliku osvojiti prvenstvo ispred njih je stvarno veliko, ali, eto, nažalost je završilo kako je završilo. Volio bih znati kako bi se nogometni život odvijao dalje da smo mi bili prvaci, no nećemo nikad saznati – priča Agić.
Malo je tko te sezone Rijeku vidio u samom vrhu.
– Ostaje ponos jer se ljudi još sjećaju te naše sezone. Bili smo odlična klapa s odličnim rezultatima, ostvarivali smo povijesne pobjede.
Samo tri dana prije posljednjeg kola Lige za prvaka s Osijekom, Rijeka je gostovala kod Hajduka na punom Poljudu i slavila s 3:1.
– Teško je tadašnju priču usporediti s ovom sezonom. Do posljednjeg kola nitko nije spominjao Rijeku kao ozbiljnog kandidata za naslov. Tu su, dobri su, ali svi su mislili da će nas Hajduk pobijediti u predzadnjem kolu te da će se na kraju igrati majstorica između njih i Dinama za titulu. Međutim, mi smo sve to poremetili i u Rijeci je zavladala nikad viđena euforija. Dok smo mi slavili u Splitu, Zagrepčani su jedva pobijedili u Osijeku golom na kraju utakmice. Imali smo bod više od njih uoči zadnjeg kola, svi su nas već vidjeli kao prvake…
No problem je bio što je sljedeća utakmica stigla odmah. Rijeka je u nedjelju igrala u Splitu, a već u srijedu u zadnjem kolu došao joj je Osijek.
– Premalo je vremena prošlo između dvije utakmice da nas prođe ta euforija. Nismo bili ni svjesni veličine dvoboja koji je pred nama nego smo pali pod to ludilo. Trajalo je tri dana, svi u dresovima, svi već slave naslov, a ništa još nije bilo riješeno. Rijeka je i danas pod nekim pritiskom, jer imaš dvije utakmice finala, dvije domaće utakmice protiv Slavena Belupa koje ti donose trofej, ali mislim da su na Rujevici svjesni ove prilike koju imaju. Vjerujem da će napraviti sve da uzmu prvenstvo. Lijepo bi bilo poslije uzeti i Kup, ali prvenstvo je ipak prvenstvo. Nemaju oni što tu kalkulirati, sve će baciti na tu prvu utakmicu na Rujevici. Bit će to pravi spektakl, pogotovo ako sve dobro prođe za Rijeku…
Prije 26 godina tog 26. svibnja nije prošlo dobro. Možda će 25. svibnja biti sretniji…
– Nismo apsolvirali pobjedu protiv Hajduka na pravi način. Imali smo mladog trenera, Nenad Gračan tek je počinjao svoju karijeru, bila mu je to prva prava sezona, prije toga bio je trener-igrač. Pogriješili smo u pripremi utakmice, fokus nije bio na nogometnim stvarima već više na cijelom ambijentu. Ne krivim ja tu trenera, jednostavno smo bili mladi, željni afirmacije i nismo se uspjeli dovoljno prilagoditi toj situaciji. Stvarno smo protiv Osijeka odigrali ispod svog nivoa, daleko od maksimuma.
Gračan je tada bio 37-godišnjak na početku trenerske karijere, Radomir Đalović danas ima pet godina više, ali i njemu je ovo prva samostalna sezona na klupi.
– Moguće je da Đalović upadne u istu zamku kao Gračan te 1999., ali vjerujem i nadam se da se to neće dogoditi. Rijeka je stvarno zaslužila naslov, bila bi to lijepa priča za Đaleta da je odradi do kraja kako treba. Kod pet glavnih trenera bio je pomoćnik, sad je dočekao svoju šansu i iskoristio je na najbolji mogući način. Od srca mu želim da ispuni svoj cilj.
Imao je Agić tada 24 godine, kakav je bio osjećaj istrčati u to grotlo Kantride?
– Vjerojatno nikad više ljudi na Kantridi nije bilo nego tog dana i ta te atmosfera jednostavno opije. Ako nisi dovoljno koncentriran i sabran, jednostavno izgoriš. Fokus ti vrlo lako pobjegne s terena na taj ambijent i jasno da ne možeš pokazati sve što znaš.
Bilo je kontroverzno, u 88. minuti Admir Hasančić je zabio za Rijekino vodstvo 2:1, no pomoćni sudac Zoran Krečak dignuo je zastavicu zbog spornog zaleđa i ostalo je 1:1. Ipak, bilo je i prije toga spornih odluka, primjerice ona iz 53. minute kad je glavni arbitar Alojzije Šupraha dosta strogo dosudio najstrožu kaznu nakon duela Ive Ergovića i Igora Muse. S bijele točke Musa je izjednačio…
– Moram se na nešto posebno osvrnuti. Svi pričaju o tom penalu za nas da je prestrogo sviran, ali kad bismo analizirali sve sporne odluke tijekom prvenstva za i protiv Dinama i Rijeke, da je sve bilo čisto na kraju bismo imali valjda 20 bodova prednosti. Nismo bili pravi protiv Osijeka, ali i takvi smo zaslužili pobjedu. Da je tada postojao VAR, bili bismo prvaci.
No nije i pehar je otišao u Maksimir. Kako su prolazili dani nakon te utakmice?
– Bilo je tužno, ali na kraju je prevladao ponos što smo uopće uspjeli doći na razinu tada, iz raznih aspekata, nedodirljive Croatije. Bilo je lijepo tada biti igrač Rijeke, svi u gradu su nas gledali s puno ljubavi. Uživali smo, šteta što se na kraju sve tako odvilo jer bila bi to gigantska fešta koja bi trajala nekoliko dana.
Croatia je 1999. bila satkana od brojnih reprezentativaca, ali i ovaj Dinamo 2025. je na papiru uvjerljivo najjača momčad u državi.
– Slažem se, imaju najkvalitetnije pojedince i najširi kadar. Za Dinamo će sezona apsolutno biti loša ne osvoje li naslov, no, eto, više ne ovise samo o sebi. Po meni, veća je razlika u kvaliteti bila tada u korist Zagrepčana nego danas, tada su za njih igrali Prosinečki, Bišćan, Viduka, Marić…, dok smo mi bili “no name” igrači. Danas Rijeka ima igrače i iz reprezentativnih krugova, a u tom trenutku prije 26 godina nitko od nas nije bio reprezentativac.
Kako momčad koja u Ligi prvaka osvoji 11 bodova može nizati tako loše rezultate u SHNL-u?
– Teško je igrati na dva fronta, pogotovo kad su ti ključni igrači ozlijeđeni u većem dijelu sezone, poput Petkovića i Mišića. Vjerujem da su oni bili zdravi da bi scenarij na kraju bio potpuno drugačiji. Motiviraniji su bili za Ligu prvaka, na HNL se gledalo “ima još puno utakmica, nekako ćemo mi to riješiti”. Previše olako su pristupili svemu tome, dovedeni su igrači koji ne odgovaraju profilu Dinamove igre i desilo se to što se desilo. No mogu i oni na kraju biti prvaci, a, Bože moj, nismo se jednom iznenadili ove sezone pa tako ne trebamo otpisati ni Hajduk. Sve je moguće, stvarno je sve moguće. I Dinamo i Rijeka igraju protiv dvije fantastične momčadi koje igraju predivan nogomet, s ambicioznim trenerima. Nijedan ishod ne treba unaprijed prekrižiti, ako Hajduk dobije možda na kraju i pretekne dvojac rivala. To bi onda bila stvarno priča za Netflix. Prognozirati, jasno vam je, neću ništa – poručio je Agić.
