Što napisati o Marku Livaji, a ne ponavljati se? Teško je to pitanje, jer žargonskim rječnikom se kaže “sve je isto ka i lani”. U tri dosadašnje pripremne utakmice kapetan Hajduka zabio je dva gola, protiv CSKA onaj genijalni lob te protiv Posušja fenomenalnom završnicom između dvojice stopera. Nije zabio tek protiv Radomlja kada je to napravio Šego. Tri gola su Bijeli zabili, od toga su dva Livajina. I nije to ništa čudno. Još uvijek ništa nije drugačije no što je bilo svih ovih godina. Jedino je drugačija Livajina frizura. U posljednje vrijeme gaji popularni “repić”, a ovog se ljeta malo odlučio urediti, podšišati. To je jedina novost.
O nogometnom znanju i umijeću ne treba niti govoriti, svakim potezom nanovo oduševi. Što tek kazati o izvođenju slobodnog udarca s 18 metara protiv Posušja. Postavio je vratar domaćih more ljudi ispred sebe, valjda znajući što ga čeka. A onda je Livaja svih iznenadio opalivši iz koraka. I da je bio malo precizniji skinuo bi paučinu s gola domaćina. Kad igrač tako nešto napravi više se ništa ne treba niti govoriti. Hajdučki puk se polako pribojava da će Livaja opet biti primoran vući cijelu ekipu na svojim leđima. To radi godinama, a zauzvrat nije dobio ništa osim dva kupa. Goran Vučević vjerojatno je svjestan potreba momčadi i pomoći koja je kapetanu potrebna. On će svoju brojku golova i asistencija isporučiti, nije to sporno. No, jednostavno mu još netko mora dati ruke.
Trebao je to biti Šego, ali za sada nema naznaka da će se to dogoditi. Od ostatka ekipe na prvu je vidljivo da “odskače” Pajaziti. Ima on ono nešto englesko uličarsko u sebi. Nogometno znanje koje pokupiš na ulici, rolice i slično. Kod njega se primijeti to izvorno nogometno znanje koje imaju samo posebni igrači. Neprekidno se s razlogom spominje kako Hajduk previše ovisi o Livaji, a to ni dan danas nije riješeno. Nisu na Poljudu ludi, znaju da im treba još jedan napadač kojemu je najveća kvaliteta da zabija golove. Idealno bi se bilo osigurati s backup centarforom, ali taj igrač bi se morao zadovoljiti ekstremno malom količinom utakmica jer Livaja igra svaku. I mora igrati, normalno je da igra. Ali, pravo je pitanje koji bi se ambiciozniji igrač zadovoljio s tom ulogom. Znaju i ostali da je mjesto u napadu rezervirano za Livaju. Kako u pregovorima s napadačem uopće pristupiti razgovorima, zanimljivo je pitanje kojim se vjerojatno zabavlja sportski direktor Hajduka. No, ne mora pomoć nužno doći od rezervnog napadača. Mogla bi i krila dati više, potegnuti jače. Šego, Brajković, Bamba i Durdov do sada nisu pokazali da su sposobni to raditi u kontinuitetu.
Ante Rebić je taj koji se najčešće spominje, Hajduk je po dogovorenim uvjetima spreman prihvatiti bivšeg hrvatskog reprezentativca. Ima otvorenu ponudu, a ionako nije imun na dolazak u Bijeli dres. Što će odlučiti saznat ćemo vrlo brzo. Jasno je da bi ovakvom Hajduku bio kapitalno pojačanje, koliko god upitnika nad sobom imao. On također ima izvorno nogometno znanje koje se ne može zaboraviti. Ako mu se barem malo da igrati ozbiljan nogomet, Bijelima će biti od velike pomoći. I čeka ga mjesto u prvih 11 jer je kvalitetniji od svih krila koje Bijeli imaju na raspolaganju. Iz konteksta Livaje, ne treba njemu neka izrazita pomoć. No, ako drugi strijelac kluba ima 16 golova manje od prvog to je ozbiljan nerazmjer i problem. Motivirani Rebić bi to mogao riješiti. Promijenilo se uvelike gledište hajdučkog puka po pitanju njegovog angažmana nakon par pripremnih utakmice. Više nema dvojbi treba li on Hajduku – treba i to čim prije.
Također, ističe se kako je najvažnije da je Livaja u top formi, ali on nikad nije iz nje niti izašao. Problem je nastupio jedino u periodu kada nije bio zdrav, kad je igrao ozlijeđen i slično. Priče o fizičkoj spremi više se ne čuju, kapetan Bijelih i pod Garciom trči, radi presing. Stalno Livaja zabija, a ovog ljeta dodao je i neke španerske, ulične poteze poput onog loba protiv CSKA i slobodnjaka iz koraka protiv Posušja. On se igra nogometa i ne namjerava s tim stati. Mogle bi ga obradovati i Urugvajčeve riječi kako će Hajduk uvijek napadati, igrati na gol više. Ali, dojam je da za konkretnije stvari treba čim prije pronaći kvalitetu u posljednjoj trećini. Nije to ni tako lako, ali je nužnost. To sigurno zna i Goran Vučević.
