Tako blizu, tako daleko…Ovom poznatom, pomalo izlizanom frazom moglo bi se najbolje opisati šibensko poslijepodne u baroknom gradu ovoga petka. Trenutak odmah poslije gola Mate Antunovića u 92.minuti, i izraz lica nogometaša Šibenika, a naročito trenera Vidovića najupečatljiviji je highlight varaždinskog dvoboja.
Očaj na ispraznim licima, pogled Rajka Vidovića negdje u prazno prema Varaždinbregu sve je rekao. Baš nam je bilo tužno gledati čovjeka koji se bori protiv vjetrenjača i sa svojim lavovima, kako ih naziva, prkosi svima. Minuta, dvije dijelile su Šibenik od novog podviga. Trenutak dekoncentracije, uz dosta peha, ali treba reći i spretna reakcija donedavnog hajdukovca, odnijeli su Šibenčanima radost pobjede, odnosno dva dragocjena boda. Bodovi koji će silno nedostajati u borbi za prvoligaški spas. Istrgali su im Varaždinci trijumf koji bi im, uz sinergiju ostalih rezultata, možda donio luku spasa.
– Šteta, golema šteta. Zaslužili smo sva tri boda. Ali, ako ovako nastavimo, siguran sam u naš ostanak – kazao nam je navijač Ante, jedan od pedesetak Šibenčana koji su svih 90 minuta navijali za Narančaste na jugu varaždinskog stadiona. Uz dodatak.
– Do kraja dobivamo sve tri utakmice!
Šibenik je na sjeveru odigrao još jednu zrelu utakmicu, daleko od momčadi koja se nalazi na dnu SHNL-a, i koja po mnogima ne zaslužuje ispasti iz lige. Ako pitate navijače, barem one najvjernije, Šibenik neće ispasti makar svakim novim kolom uz gubitak bodova nade je sve manje. Momčad je proigrala u finišu prvenstva, i prava je šteta iz Šibenikove perspektive da se igra još samo 270 minuta.
Ako izdvojimo nesreću u završnici (odbijanje lopte od Rocine glave, obranu Filipovića i dolazak lopte baš na glavu Antunovića i pad tik iza crte), Šibenik je izgledao jako dobro, možda napadački ne tako raskošno kao protiv Osijeka i Lokomotive, ali u 95 minuta ostavio je domaćine koji su u borbi za Europu bez čiste šanse.
Ne sjećamo se da je netko tako limitirao Šafarićevu momčad, oduzeo im njihovo najjače oružje: pas igru, skratio teren, tjerao ih na brojne pogreške u predaji. Najubojitije VŽ-oružje, Mitrovskog, su posve isključili iz igre, zatvorili bokove i ubačaje.
Šibeniku nedostaje poticaj s klupe, u smislu da netko stane na loptu, zadrži je, sačeka izlazak zadnje linije prema centru igrališta. Posebice nakon izlaska Santinija, Poze i Laće…I činjenica da nedostaje kvaliteta u zadnjem pasu, jer Šibenik je u drugih 45 minuta u više navrata jako kvalitetno izlazio u kontre i polukontre, no u situacijama tri na dva nije to iskoristio, zadao završni udarac Varaždincima, zatvorio utakmicu. Ali, tim momcima nitko, baš nitko ne može oduzeti karakter. Osobinu koju često rabe u sportu. U šibenskom slučaju, karakter se broji na kvadrat uza sve ono što prolaze posljednjih tjedana…
Na redu je Rijeka, koja se provukla prošli put na Šubićevcu (eurogol Devetka za 0:1), na Rujevici je bilo 1:1. Je li vrijeme za prvu pobjedu ove sezone? Nećemo mantrati, još manje stavljati neki teret Santiniju i društvu. Da do kraja ne osvoje više ni jedan bod, nitko im nema i ne smije išta zamjeriti. A sigurni smo da se brojčanik bodova neće zaustaviti na 30. Još da su imali barem minimalnu podršku onih kojima je to jedina dužnost, gdje bi im bio kraj.
