Izbor Marijana Kustića u Izvršni odbor Uefe rezultat je njegova rada i uspješne kampanje, podrške Aleksandera Čeferina, koja nije bila sporna, što je pokazao i dolaskom u Split na utakmicu Lige nacija Hrvatska – Francuska, ali činjenica da je Kustić samo dvije godine nakon Davora Šukera postao jedan od “ministara” u europskoj nogometnoj vladi više od svega govori koliko je Hrvatska u nogometu postala velika.
Kad smo početkom devedesetih kretali kao samostalna država tražili smo ljude koji bi vlastitim imenom afirmirali ime mlade zemlje u svijetu, poput Krešimira Ćosića, Mirka Novosela… Mnogi su kasnije za čelnika HNS-a zazivali Zvonimira Bobana i Davora Šukera, što je potonji i postao, argumentirajući da će cijeli hrvatski nogomet preko njih postati prepoznatljiviji i imati koristi.
No, Hrvatska je doživjela kopernikanski preokret. Od male i gotovo nevažne, postala je bitna. Vatreni su rezultatima, posebice finalom Svjetskog prvenstva u Rusiji i potom broncom u Kataru, pokazali da prva bronca iz Francuske 1998. nije bila slučajna, da Hrvatska ima nogometni pedigre i klasu, danas joj više nisu potrebni bivši igrači na mjestu predsjednika Saveza kako bi bili priznati i cijenjeni u Europi. Hrvatska je postala veća od svakog pojedinca, za nju svi u svijetu znaju, a na vrhu Saveza joj treba čovjek koji predano radi na razvoju nogometa i diže ga na više razine.
Marijan Kustić nije bio Šuker, ni Boban, nije Modrić, niti Rakitić, on je nogomet igrao u Novalji, ali je glatko ušao u Izvršni odbor Uefe, što nekada Vlatko Marković nije mogao. Po broju glasova odmah do Nizozemca, Talijana i Nijemca. Zato što je predsjednik HNS-a, a biti predsjednik HNS-a ima veću težinu nego ikad. Odabran je zahvaljujući i svojim relacijama u svjetskom nogometu koje je stekao, ali prije svega na ime Hrvatske.
Točno je da u Izvršnom odboru ima mjesta i za Estonca i Armenca, da UEFA daje šansu i malim državama, no nakon što je Šuker odradio dva mandata i od tada su prošle tek dvije godine, pitanje je kad bi Hrvatska ponovno stigla na red ako bi je se, kao nekad, tretiralo malom. Izvršni odbor broji 20 članova, ali osim Čeferina i trojice koji su predstavnici klubova i liga, tek njih 16 delegirani su od nacionalnih saveza.
Što se Kustića tiče, možemo samo poželjeti da, kad jednom završi posao u Uefi, imamo na temelju čega konstatirati kako se za Hrvatsku dogodilo više dobrih stvari koje imaju ishodište u Nyonu nego u Šukerovo doba od 2015. do 2023. To nije vezano za rezultate reprezentacije, njih treba izboriti kvalitetom na terenu, nego sve ostalo – infrastruktura, logistika, sudačka tematika…
