Kakvu su samo uvertiru u poljudski derbi Hajduka i Dinama pružile prvo Special Power ekipe, a zatim i one veteranske. Odmah na startu programa u Velikoj dvorani Gripe svjedočili smo emotivnom trenutku kada su se na centru zagrlili “Bili” i “Modri” “Downovci”. Utakmica je bila izrazito kompetitivna, a na kraju je Hajduk slavio rezultatom 6:1. A onda…
Veterani Hajduka u sastavu Vladimir Balić, Vejić, Biliškov, Gabrić, Strinić, Puljiz, Ivan Rodić, Milić, Lovrencsics i Rako, a veterani Dinama s Lončarićem na golu, Vlaovićem u vrhu napada, Mesarićem i Pivarićem u obrani… Kakva je to tek utakmica bila. Možemo samo reći da će sve “pucati” budu li s takvom energijom igrali pred punim Poljudom Hajduk i Dinamo…
U ovoj su utakmici humanitarnog karaktera slavili Bijeli s 3:1. Dva je gola zabio Ivan Rodić, a jednog Ivan Strinić. Za Modre je poraz ublažio Goran Kovačević. Bilo je tu i žustrih duela, a posebno su u oko upali okršaji bivših reprezentativaca Strinića i Pivarića, ali i zračni dueli Vlaovića s Biliškovom i Vejićem. Ostao je dojam da bi neki od bivših igrača dan-danas bili od koristi Hajduku i Dinamu. Nakon utakmice svi su bili na raspolaganju, a pred naš su mikrofon stigli Vladimir Balić, Hrvoje Milić i Silvio Marić. Baš je Balić na ovom susretu pokazao da je forma prolazna, a klasa vječna.
Kako ste vidjeli ovu humanitarnu utakmicu?
– Svima nam je prvo čast biti ovdje i pomoći potrebitima, konkretno onkološkom odjelu bolnice na Firulama. Pokazali smo da sa sučevim zviždukom završava onaj humanitarni dio, a počinje sportski. Čestitam igračima Dinama, ali mi smo danas bili raspoloženiji. Nadam se da smo otvorili ono što svi očekujemo od derbija. Neka Hajduk igra hajdučki, pa što bude.
Kako je bilo na parketu vidjeti stare rivale?
– Moram vam reći da to budi neke posebne emocije. Pobjeđivali smo mi, pobjeđivali oni, a i gubili smo. Lijepo ih je vidjeti. Već smo igrali u Makarskoj i Zagrebu. Nadam se da su ljudi uživali.
Vi ste u odličnoj formi…
– To proizlazi iz unutarnjih rezervi. Igračku karijeru sam završio 2009. godine, ali kad igrate u dresu Hajduka postanete neka druga osoba. Probudi se neka neopisiva energija koju želimo od Bijelih vidjeti i u derbiju.
Koji derbi posebno pamtite?
– Ma, svaki koji smo pobijedili na Poljudu i razveselili navijače. Ali bilo je i dana kada smo tugovali… Moramo uvijek biti Hajduk. Što se mene tiče, neka momci igraju kao u Rijeci i bit će sve u redu.
Nakon Vlade Balića nailazila je legenda Dinama Silvio Marić, koji je nerijetko zabijao baš u derbiju. Evo kakve je emocije u njemu probudio ovaj prelijepi događaj.
– Prekrasna akcija. Danas smo imali dečke s Downovim sindromom i oni su bili glavni likovi ove priče. Hvala upravama Hajduka i Dinama i nama veteranima što smo svi uspjeli izdvojiti vrijeme za ovo. Mi smo na terenu bili ljuti neprijatelji, a kasnije bismo podbadali poraženog. Tako je kod nas to funkcioniralo. Neke od ovih ljudi stvarno dugo nisam vidio, baš sam sretan što smo se našli. Derbi koji pamtim? Uh, pamtim ih baš puno. U Maksimiru sam 1996. zabio dva gola, zabio sam i na Poljudu. Pamtim i kad je “Sveti Duje pomaknuo vratnicu”. Pamtim i poraze od Vučka, Računice, Ercega…
Ta vas vratnica prati…
– Da, to je ta legendarna izjava. Dan-danas kad dođem ovdje ljudi mi govore: ‘Di si, Sveti Duje’.
Što očekujete od derbija?
– Teška utakmica. Realno, Hajduk je u Rijeci imao nesreću. Na Poljudu su uvijek opasni. Mi imamo naoko ugodnu prednost, ali ne budemo li išli na pobjedu, sve će nam se obiti o glavu – zaključio je Silvio Marić.
