Usprkos šest sati “minusa” i gotovo devet tisuća kilometara udaljenosti, povijesno “luda” srijeda na hrvatskim travnjacima imala je svoje poklonike i u Hangzhouu. U glavnom gradu provincije Zhejiang, koji broji “skromnih” 12 milijuna stanovnika, zbivanja s Rujevice, Poljuda i iz Velike Gorice pratio je Franko Andrijašević, koji je u Kini već četiri godine. S obzirom na to da je nosio dresove Hajduka, Dinama i Rijeke, 33-godišnjak je idealan sugovornik u završnici bitke za hrvatski nogometni tron.
– Prati se, naravno, kako se ne bi pratilo? Međutim, iskreno, zbunjen sam ha, ha. Nevjerojatno je to što se događa. Imam osjećaj da će prvak biti najbolji od najgorih. Svaki mjesec bih dao titulu drugom klubu. Rijeka je prošle sezone bila blizu dva trofeja, pa nije osvojila ništa, onda pomislim: “Možda će zato osvojiti sad”. Za Hajduk u jednom trenutku pomislim: “To je ‘ta‘ sezona”. Kad sam gledao kako je Dinamo igrao u Ligi prvaka, tada mi kroz glavu prođe: “Ma, Dinamo će zaredati nekoliko pobjeda u prvenstvu, i to je to”. Gušt je to sve pratiti jer je tako gusto – priča nam Franko, koji se nakon sitne ozljede sprema za povratak na kineske terene, a na rasporedu je tek deveto kolo.
U Hrvatskoj, pak, do predaje trofeja ostalo je još pet kola. Naš sugovornik je pehare osvajao s Riječanima (prvenstvo i dva Kupa), Zagrepčanima (prvenstvo i Kup) i Splićanima (Kup), a u njegovoj se trofejnoj riznici posebno ističe titula s Rijekom 2017., kada su, nakratko, prekinuli dominaciju “modrih” i postali prvaci.
– Tada nije bilo prava na kiks, pa Dinamo je bio iza nas i imao je na kraju 86 bodova! Mi smo bili u zrelim godinama, imali smo fantastičnu ekipu, a sada mi je to teško uspoređivati. I sad u sva tri kluba postoji po nekoliko igrača koji su možda i kalibar za reprezentaciju, ali malo pokazuju. Kvaliteta se treba dokazivati iz tjedna u tjedan, a nitko nema kontinuitet, niti ekipno, niti pojedinačno. Svaka čast svim ovim “manjim” klubovima, ali igrači Dinama, Hajduka i Rijeke moraju pokazati svoju kvalitetu. Ono što se trenutačno pokazuje jest znatno slabije negoli u tim prijašnjim sezonama.
Sva tri konkurenta za prvo mjesto u srijedu su pala bez ispaljenog metka. Može li se itko od njih, zapravo, uopće izdvojiti po nečemu?
– Moram priznati da se Hajduk i Rijeka nisu toliko digli, koliko je Dinamo pao. Unatrag 20 godina ne pamtim takav razvoj događaja. Evidentno je da stvari u Dinamu ne štimaju, promijenili su četiri trenera, vidi se i nezadovoljstvo na klupi, jer se bacaju stvari. Oni su prema kvaliteti trebali bježati svakome po 20 bodova, u Ligi prvaka sam bio oduševljen njihovim igrama, ali očito treba doći neki trener koji će napraviti rez i posložiti sve kako treba. Ne pamtim kada je Dinamo imao toliko poraza, ali, praktički, i ovakav Dinamo i dalje ima sve u svojim rukama, bez obzira na sve – komentira Andrijašević koji je 2016. bio proglašen igračem godine u HNL-u po izboru kapetana.
Što bi mogao biti “X faktor” u pohodu na titulu? Iako, niti na temelju 31 odigranog kola ne možemo biti pametni…
– Rekao bih da Rijeka možda ima najbolju atmosferu. Dinamu nešto ne štima u ekipi, iako nisam unutra, a djeluje mi da ni u Hajduku nije bajna atmosfera. Kad je atmosfera u pitanju, blagu prednost dajem Rijeci, ali na kraju će odlučivati nijanse, nitko ne može znati što će se događati do kraja u takvoj sezoni.
Vikend, pak, donosi novu rundu derbija, barem prema imenima klubova na papiru. Rijeka će se iskrcati u Maksimiru, a Hajduk na Opus Areni. Kakav će biti rasplet?
– Nakon ovog, zadnjeg kola, još manje znam ha, ha. Prvak će biti onaj tko ima bolju atmosferu, tko je povezaniji i tko će se više staviti u službu momčadi, onaj tko će ginuti na kraju za suigrače. Poslije ovih poraza svi su potonuli, i svi su u nokdaunu, tko se uspije dići iz toga u zadnjih pet kola, taj će biti nagrađen. Vidjeli smo sve o kvaliteti i karakteru u ovih 30 kola, pitanje je što će tko napraviti unutar ekipe, i tko će se podrediti. Bit će još prosipanja bodova, pa tko sretniji, tko spretniji.
S obzirom na to da mu ugovor u Kini istječe zadnjeg dana ove kalendarske godine, planira li i dalje ostati u toj sredini, ili se nazire povratak u Europu?
– Ne znam još, ali malo me vuče da zasad to bude “to”. Sad, hoću li se vratiti ili ću ostati, hoću li se možda vratiti u Hrvatsku, to ćemo vidjeti. U Kini sam pet godina, zadovoljan sam sa svime, ali možda ću htjeti nešto novo – zaključio je Franko.
