Jedna neuobičajena scena ukrala nam je pažnju na Svetog Nikolu u Maksimiru. Dok su se u zraku miješale tenzije uoči početka derbija, a napetost na ljestvici je, tada još uvijek, bila živa jer je samo bod dijelio Dinamo i Hajduk, jedan igrač “modrih” se prilično ležerno i, onako, pomalo nekonvencionalno uputio prema klupi “bilih”. Uslijedio je srdačan zagrljaj, vjerojatno i pokoja protokolarna šala na materinskom jeziku, a zatim se ovaj tandem, ipak, podijelio na dvije strane, na dvije klupe rivala i iz prvih redova pratio najveću hrvatsku utakmicu, da bi na teren stupili tek u završnici dvoboja.
Traženi dvojac utjelovili su Gonzalo Villar i Hugo Guillamón, dvije “šestice” s hrvatskih travnjaka sa španjolskim nogometnim začinom, ali i dvije “šestice” koje, pak, klubovima nisu donijele sreću kao na kockicama. Njihove ovosezonske avanture lako je ugurati pod zajedničke nazivnike. Prvi je onaj najzvučniji: obojica su bivši reprezentativci jedne od najjačih svjetskih reprezentacija, a jednom su čak i dijelili teren u dresu “la roje”. Bilo je to u lipnju 2021., kada je Španjolska napunila mrežu Litve (4:0), a dok je Guillamón tada odjenuo ruho srednjeg braniča i načeo suparnika prvim pogotkom na utakmici, ispred njega je u toj partiji ordinirao Villar, igrač s “desetkom” na leđima. Bio mu je to, ujedno, i jedini nastup za domovinu, a okrunio ga je asistencijom Brahimu Díazu, koji tada, eto, još uvijek branio španjolske boje, a zatim se spustio prema Maroku i režirao šou (čitaj: slučaj Panenka u 90+).
Hugo je ukupno tri puta odjenuo nacionalni dres, bio je čak i član ekspedicije na Svjetskom prvenstvu u katarskoj pustinji, a najveća vrijednost u karijeri iznosila mu je 25 milijuna eura, dok je Villar svojedobno vrijedio 15 milijuna. Kako je, dakle, bivši tandem od 40 milijuna eura – koji danas kombinirano vrijedi deset puta manje (3,8 milijuna eura) – sletio na hrvatske travnjake uz pompozne najave, a zatim se transformirao u igračke dužnike?
Ključan razlog je, svakako, manjak doprinosa i konkretnosti. Od igrača na takvim pozicijama se, doduše, ne očekuje da konstantno skiciraju napadačka rješenja i završavaju akcije, ali ono što su Villar i Guillamón pružali, odnosno, što jedan i dalje pruža na hrvatskim travnjacima, predstave su koje se ekspresno zanemaruju i koje ne rade nikakvu razliku. “Ziheraška” dodavanja, manjak progresivnosti, onih lopti koje će lomiti linije i izazivati konfuziju u suparničkoj obrani, uz pokoji dodir viška kada on, zaista, nije potreban. U njihovoj je nogometnoj izobrazbi, ipak, opipljiva tehnička potkovanost i taj, španjolski štih u repertoaru veznog igrača, ali igrače s ovakvim predstavama, koje su oni pružali u Hrvatskoj, nije toliko teško nadomjestiti.
Dok je Dinamo svoju pogrešku priznao i Villara usmjerio na posudbu u Elche, iako je ljetos za njega iskrcao čak tri milijuna eura – nakon čega se on najviše istaknuo govorom izvan terena, a na terenu je bio prilično samozatajan – Guillamón je prethodnu subotu proveo u Turopolju i pognute glave napustio teren protiv Gorice. Točno 81 dodavanje i 104 dodira u 78 odigranih minuta, ali, zapravo, rijetko koji konkretan i učinkovit dodir, a kada se na to nadoveže i slaba izvedba njegova partnera u sredini, Filipa Krovinovića, uz utakmicu za zaborav od napadačke linije, onda su glavobolje splitskog kluba evidentne i očite.
Što se očekuje od veznih igrača u Dinamu i Hajduku? Ekspresno je to u Zagrebu ilustrirao Miha Zajc, koji je, doduše, klasična “osmica” i ofenzivniji igrač, ali sa smislenim i korisnim potezima, dok je u Splitu to Rokas Pukštas, koji je u zadnjoj utakmici na teren zakoračio u drugom poluvremenu i lako ga je bilo uočiti, za razliku od igrača koji se skrivaju na terenu i čiji su potezi “alibi materijal”.
I Villar i Guillamón bi, možda, bili iskoristivi u plavom i bijelom dresu, ali da im se drugačije definirala uloga i da imaju drugačije profile igrača pored sebe. No, u ovakvoj konstelaciji snaga, oni nisu karike koje odskaču i prave razliku. Dinamo je u prvo kolo zakoračio s Dejanom Ljubičićem i Villarom u sredini terena, ali obojica su već sada bivši stanovnici maksimirske svlačionice, a nakon što su momčad i igra prodisali bez njih, stanje na ljestvici poslije 20 kola pokazuje debelih sedam bodova viška, uz šest pobjeda i jednim remijem u zadnjih sedam utakmica u prvenstvu. Nije slučajno.
,
