Josip Mišić (31) je nakon revolucije u plavoj svlačionici koju je potpisao Zvonimir Boban ostao jedini starosjedilac, jedini senator. Otišli su Petković, Ademi, Ristovski, Pjaca… Dobio je kapetansku traku, samim time i veliku odgovornost. Kao kapetan na plavom brodu dobio je neku sasvim novu posadu, bitno različitu od one s kojom je dotad Dinamo jedrio HNL-om i Europom.
Ovoga trenutka, bez obzira na pobjedu nad Rijekom, vidljivo je da je posada u određenoj krizi, da je situacija u plavoj svlačionici zbog nekih neočekivanih poraza (Gorica, Lokomotiva, Vukovar 1991) stresna i napeta. Prirodno je da se igrači u takvim uvjetima mogu poljuljati, igrati i negdje se ponašati čak i nerazumno. Međutim, kapetan mora ostati miran i pribran u svakom trenutku, čak i kada ima posla s kaotičnom posadom.
Kapetan bi trebao djelovati samopouzdano, donositi odluke brzo i logično i pokazivati vanjsku smirenost, čak i ako je pod unutarnjim stresom. To bi trebalo pomoći ukupnoj atmosferi i podsvjesno potaknuti druge da također ostanu mirni, da im se s leđa skine teret stresa.
Josip Mišić se na utakmici s Rijekom nije ponio kao takav smireni kapetan. Upravo obrnuto, mogao je biti kapetan koji je svoj brod nasukao na hridi. Jer, da se ne zavaravamo, sudac Pajač morao mu je pokazati, ako već ne crveni, onda barem dva žuta kartona za ono što je napravio. Mišić je trebao biti isključen. Tada bi Dinamo ostao s desetoricom igrača i veliko je pitanje bi li na koncu stigao do pobjede. Prije ne, nego da…
Također, ušao je i u sukob s navijačima, ne trebate biti čitači s usana da biste vidjeli verbalnu reakciju prema zapadnoj tribini, koja ga je zbog svega toga častila salvom zvižduka. Kad smo već kod navijača, niti sjeverna tribina, vjerni BBB, nisu bili sretni, makar je na jednoj fotografiji s utakmice bilo vidljivo da je kapetan pozdravio sjever. Ali Dinamo je nakon pobjede u derbiju na Maksimiru bio ispraćen zvižducima, prilično gromkim. To se nikada nije događalo.
Naravno da se sada postavlja pitanje jesu li popucale veze plavih navijača i plavog kapetana. Po onome što znamo, a temeljimo naša saznanja na klupskim i nekim navijačkim izvorima, to se nije dogodilo. Sve se pripisuje vrućim glavama nakon utakmice. Konačno, kad se radi o navijačima i plavom klubu, trebalo bi vrijediti ono: ‘Dinamo iznad svih‘.
Međutim, može se u ovom slučaju koji se dogodio s Mišićem aktivirati i jedno drugo razmišljanje. Je li kapetan svojim postupcima na travnjaku zapravo htio pokrenuti momčad? Jer već i prije te incidentne situacije u završnici utakmice, Mišić je gestikulacijama pokazivao da nije sretan s onime što se događa na travnjaku. Bio je itekako nezadovoljan, a to je i pokazivao govorom tijela kad je Rijeka nakon poravnanja jurila prema Nevistiću i stvarala šanse. U tim trenucima mogao se steći dojam da je jedino Mišiću stalo. Kao da je jedino njega pogađalo stanje na travnjaku.
Ne, nemojte krivo shvatiti, nije nam uopće ovdje u cilju opravdavati Mišića i njegove poteze koji su ga, da je Pajač bio ‘normalan‘ sudac, trebali izbaciti iz igre. Kao što nećemo opravdavati ni njegovu komunikaciju sa zapadnom tribinom. Ali kako god to možda bizarno zvučalo, potezi koji se kapetanu ne bi smjeli dogoditi, zapravo su pokrenuli momčad. Dinamo je do te incidentne situacije izgledao posve pogubljeno, imali smo dojam da samo Rijeka može zabiti pobjednički pogodak.
Ipak, nakon te gužve i svega što se događalo, Kovačevićeva momčad se pokrenula, isplivala iz živog blata i u toj zadnjoj sekvenci derbija s jačom energijom i vidljivo moćnijim motivom – pobijedila!
Ne znamo naravno je li možda Mišić namjerno svojim gardom i postupcima želio dati do znanja suigračima da se probude. Možda je shvatio da u datim okolnostima mora napraviti nešto, pa makar i agresivno, da se izbjegne poraz koji je po događajima na terenu prijetio? Ako je to zaista napravio namjerno, onda mu se trener Kovačević i suigrači moraju zahvaliti, a navijači ga rehabilitirati. Mišić je cijelim tijekom utakmice pokazivao strast koju svaki kapetan treba imati. Naš je dojam da Josip nije onaj klasični kapetan-lider, nije onaj klasični vođa. Kroz kompletnu karijeru nije pokazivao osobine igrača i čovjeka koji na bilo koji način želi privući pozornost, biti ekstrovertiran. U subotu je bio posve drukčiji.
Imao je sreće da mu je Pajač progledao kroz prste, ali s druge strane, da više igrača Dinama ima toliko strasti kakvu je kapetan pokazao u subotu, svakako bi bilo bolje za Kovačevićevu momčad.
