Kad netko u najvećem hrvatskom derbiju ima 73 % uspješnih dodavanja, četiri od šest točnih dugih lopti, sedam od osam osvojenih duela na tlu, još dva u zraku, a uz to stigne pet puta oduzeti loptu protivniku te dva puta otkloniti opasnost, nameće se zaključak da je bio među najboljima na terenu i da je njegova momčad vjerojatno – pobijedila.
Nogomet je takva igra da nerijetko u najvažnijoj utakmici u junaka pretvori onoga koga nitko nije očekivao. Ovdje se radi o lijevom beku Hajduka, Bjelokošćaninu – Ismaelu Diallu.
Svaka nogometna ekipa koja se bori za trofeje uvijek u sebi ima nekog “dežurnog Pedra”, a u Hajduku je to baš samozatajni Diallo. Možda i slika njegove predstave protiv Dinama jest zračni duel u sudačkoj nadoknadi nakon kojeg je praktički iznesen s terena, ali ako mislite da je nakon toga napustio igru onda se varate, naravno da nije. I lopta je tako pravedna da je jednu od zadnjih dugih lopti otklonio baš Diallo, koji je to najviše zaslužio.
Od svog dolaska iz Ajaccia, tada kao rezervni lijevi bočni, trpi kritike na račun svojih izvedbi. Nekad su one, da se razumijemo, bile potpuno opravdane, ali nekad baš i ne. Uvijek je taj reprezentativac Obale Bjelokosti bio nekako u drugom planu, a više manje cijeli hajdučki puk se nadao da neće ni zaigrati. Do dolaska Gennara Gattusa imao je Diallo epizodnu ulogu, a kad god je zaigrao bili su vidljivi njegovi limiti, ali i neke kvalitete. Kako je Hajduk ekipa koja je u HNL-u protiv gotovo svih ekipa dominantna posjedom i načinom igre, jasno je da više vremena provodi na suparničkoj polovici. A tu se Diallo nije osjećao ugodno.
Draže je njemu sačekati da ga krilni napadač napadne jedan na jedan ili da uoči dijagonalu koju treba očistiti glavom. No, od dolaska Gennara Gattusa stvari su se počele mijenjati. Prije svega jer je Rinu, kao i većini talijanskih stručnjaka, primarna zanimacija ne primiti pogodak. A u toj priči Diallo itekako ima što za reći i to pokazuje iz utakmice u utakmicu.
Simptomatično je da je u posljednje vrijeme vidljiva i enormna količina samopouzdanja s kojom igra Gattusov prvi izbor na lijevom beku. A to je tome tako vjerojatno s razlogom. Kod Gattusa je proces ulaska u momčad jednostavan – biti najbolji na treningu. Kad je netko standardan i nezamjenjiv, a k tome svaki vikend odradi svih 90 minuta već dobra tri mjeseca, upitnika bi trebalo biti sve manje i manje.
Simptomatično je da su neizostavni članovi Gattusovog najjačeg Hajduka, koji je prvi na tablici SuperSport HNL-a, Diallo i Kalik, dvojac koji se od početka sezone susretao s nekim doista gnjusnim komentarima, ali nakon nekog vremena došli su do toga da se više nitko ne pita što rade na terenu. Dapače, sada bi bilo čudno da ih nema.
Akciju kod pobjedonosnog gola Nike Sigura započeo je upravo Diallo. Okrenuo je Marka Pjacu i ubacio na jedanaest metara, tamo je Kalik propustio loptu, koju je Kanađanin oteo Baturini i zabio za vodstvo. Bjelokošćanin je praktički i asistent, a predstavom protiv Dinama je oduševio svakog navijača Hajduka. On je definitivno junak derbija o kojemu se priča premalo.
Gattuso zna kolika je Diallova vrijednost i uloga u ovoj ekipi, a to su počeli cijeniti i navijači Hajduka. Često se ovih dana može nabasati na komentare tipa “Diallo – Hajdučko srce”, a bilo je i onih koji tvrde da Bjelokošćanin ulazi u duele u koje se ne bi nitko usudio. Njegovi napadački limiti neće nestati, ali neće nestati ni neprelaznost u obrani. Diallo u ovakvoj koncepciji Gattusovog Hajduka ima svoje mjesto koje je nezamjenjivo, a gotovo sigurno će, ako sve bude u redu do subote, istrčati na poziciji lijevog beka u Velikoj Gorici.
Uostalom, valjda je čovjek s razlogom reprezentativac svoje zemlje, čijih više stotina igrača igra po Europi. Riječ je o igraču koji neće izlaziti s velikim pričama, a svoje će na utakmicama i treninzima odraditi sa sto posto svojih mogućnosti. To Gennaro Gattuso zna i cijeni. I zato Diallo igra i igrat će. Moglo bi se nakon derbija kazati:
“Njemu, njemu dajte pljesak”.
