Nastavljaju se turbulentne rasprave uoči gostovanja Hajduka u Osijeku (nedjelja, 18.30) zbog, s jedne strane, čemerne sudbine Bijelih na europskoj sceni, a s druge zbog ipak očekivane pobjedonosne serije na tri utakmice za bodove u prvenstvu, uz napomenu neupitno skandaloznih ispada Torcide poslije glatkog uspjeha 3:0 protiv Slaven Belupa.
Hajdučki puk je u iščekivanju dvoboja protiv Osijeka, uglavnom se traži nastavak pozitivne serije, da bi se onda pobjedom protiv Rijeke na Poljudu zaokružio izuzetno uspješan start, osvajanje 13, pa čak i svih 15 bodova na pet utakmica. Takva bilanca bi bila dokaz spremnosti Bijelih za nadmetanje za prvaka, ponajviše s Dinamom.
Nesumnjivo bi takvi rezultati predstavljali potvrdu takozvane nove igre Hajduka premda će do kraja preostati ni više ni manje nego čak 31 kolo prvenstva. Što se tiče prosudbe debakla protiv albanskog DC-a, tu dvojbe nema, bila je to još jedna sramotna izvedba Marka Livaje i njegovih drugova na europskoj sceni zbog kojeg je revolt navijača splitskog kluba sasvim opravdan. U potrazi za krivcima nikoga se iz klupskih struktura ne može izuzeti, radi se o kumulativnom grijehu rukovodstva, struke i igračkog kadra, ipak bez mogućnosti odrednice vinosti pojedinca.
Jedna činjenica je nesporna: vodstvo kluba, i to ne samo menadžment s Nadzornim odborom, pod pokroviteljstvom udruge Naš Hajduk, dozvolilo je veliko, pa i nedopustivo zakašnjenje u pripremi nove sezone. Najbolji primjer su događanja u Dinamu, to kako je, bez obzira na proceduralne rokove s promjenama vodstva kluba, na Maksimiru provedena kompletna stručna i igračka obnova u režiji Zvonimira Bobana, čak i znatno prije nego što je formalno postao glavni klupski protagonist.
No sada se nema potrebe vraćati na sve neodlučnosti na Poljudu prigodom instalacije nove vlasti, bilo pa prošlo, premda treba spočitnuti da takve zakašnjele reakcije u taboru Hajduka nisu novost, nego predstavljaju konstantu.
Ono što se ne bi smjelo zanemariti ili pokušati zataškati su ispadi dijela navijača poslije utakmice protiv Slaven Belupa. Tu je neshvatljivo da bilo tko pokuša opravdati bombardiranje igrača bakljama. Točna je konstatacija jednog od vođa Torcide iz osamdesetih godina, koji je argumentirano podsjetio kakva su se siledžijska ponašanja događala u to vrijeme (fizički napadi, invazije terena, demolirani automobili, bacanje suzavca itd.), ali je grešno na račun takvih primjera abolirati najnovije ispade.
Tek kad udruga Naš Hajduk i Klub navijača Torcida makar marginalno prihvate da su shvatljivi revolti najžešćeg dijela ipak neprihvatljivi načini manifestacije nezadovoljstva, možda će se u budućnosti dogoditi potvrda moćne podrške “prgave familije”.
A što se tiče budućeg dvoboja protiv Osijeka na Opus Areni prirodno je nadati se, pa i vjerovati u postignuće osvajanja bod(ov)a, ali jednako tako se mora prihvatiti potpunu neizvjesnost rezultata. Često su se u posljednje vrijeme, od veljače 2021., mogućnosti Bijelih vezivale za učinak Marka Livaje i njegove golgeterske sposobnosti, dok je sada navodno uz novu igru “a la Garcia” taj utjecaj dobio drugu dimenziju. Odatle objektivne nebuloze treba li Livaja ostati ili ga se riješiti, kao, osloboditi momčad od ovisnosti o njemu. A u biti Livaja je Gonzalu Garciji baš potreban jer je jedini u stanju prisiliti protivnike na posebnu pozornost, što na terenu donosi prevagu.
Do kraja ljetnog prijelaznog roka preostalo je svega 15 dana, pitanje je hoće li sportski direktor Goran Vučević uspjeti angažirati adekvatne prinove, popuniti kadar jednim iskusnijim stoperom i pravom šesticom. Također, hoće li se naći adekvatni angažmani kod inozemnih klubova za tandem Rokas Pukštas i Niko Sigur koji, eto, žude za odlaskom s Poljuda. Stiglo se u vremenski tjesnac, idealno bi ih bilo udomiti, dobiti sredstva za dovođenje potrebnih popuna.
