Wayne Rooney imao je 16 godina i 360 dana kada se svijetu predstavio onom raketom za Everton kroz oči velikom Davidu Seamanu i već tri mjeseca kasnije u džepu je držao pozivnicu izbornika Sven–Görana Erikssona. U trenutku kada je debitirao za Španjolsku Lamine Yamal bio je još mlađi, 16 godina i 57 dana, toliko mlad da bi ga mlada baraba Rooney u obredu inicijacije poslala po cigarete na kiosk, neka se ondje gužva za mjesto u redu sa 17-godišnjim Endrickom koji u pauzi između dva treninga brazilske reprezentacije kupuje sličice za Paninijev album.
Da je kojim slučajem Englez, Španjolac ili Brazilac, prestravljeni Bruno Durdov danas bi se skrivao negdje ispod kauča u roditeljskom dnevnom boravku strahujući od poštara koji mu donosi pozivnicu za A-reprezentaciju. Budući da je Hrvat, nema straha: kod Zlatka Dalića se u reprezentaciju teško upada i iz nje još teže ispada, a ni Ivica Olić nije posebno zagrijan za upoznavanje Hajdukova wunderkinda čim ga velikodušno prepušta izborniku U19 reprezentacije. Obrazloženje? Na vlastitu je iskustvu Olić naučio da preskakanje stepenica u mladosti može biti kontraproduktivno.
Nije lišeno argumenata, trener će uostalom uvijek naći argumente za svoju tezu. Skoknimo natrag do prvog odlomka: Rooneyja su već s 18 tabloidi pronašli u društvu tri prostitutke, zahvaljujući prekonoćnom uzletu do slave Yamal danas izvlači iz gabule svojeg jedva nešto starijeg oca izbodenog u uličnoj tučnjavi, dok se Endrick ženi s navršenih 18 i usput briljira u intervjuima. Tko vam je nogometni uzor? Cristiano Ronaldo i Bobby Charlton, hvali se iako je ikoničnog Engleza mogao vidjeti samo u prastarim žurnalima.
Ali postoji i druga vrsta argumenata. Ona kaže da je Durdov wunderkind spektakularne ljevice. Dječak je objeručke zgrabio Gattusovu ponuđenu priliku i isporučio već tri briljantna gola. Hoćemo li se praviti pedagozi ili ćemo nagraditi njegov talent?
