Josip Radošević vratio se u SHNL. Sa suprugom i troje djece skrasio se u Puli gdje igra za Istru 1961 za koju je potpisao nakon sedam godina provedenih u danskom Brondbyju. Radošević je u velikom intervjuu za Sportklub progovorio o sadašnjem klubu, a dotaknuo se i infrastrukture u Hrvatskoj i prisjetio nekih prošlih vremena dok je nosio dres Hajduka.
– Zasad je sve u redu, zadovoljan sam tu s obitelji. Klub ima dosta kapaciteta i prostora za napredak. Zvao me sportski direktor Saša Bjelanović još 3-4 mjeseca ranije. Bili su korektni i konkretni, svidjela mi se njihova priča i tako smo se supruga i ja odlučili vratiti u Hrvatsku – rekao je Radošević u uvodu pa dodao kako mu se nije bilo teško vratiti u Hrvatsku.
– Djeca su nam sada već odrasla, najstariji sin kreće u školu. Imamo troje djece, od sedam godina, pet i tri. Htjeli smo se vratiti doma. Sretni smo i privatno i nogometno.
Je li bilo ponuda drugih klubova iz SHNL-a?
– Ne bih o tome. Drago mi je što sam se dogovorio s Istrom. Potpisao sam na dvije i pol godine i idemo probati napraviti najbolje što možemo. Zbog obitelji mi je važno da to ne bude samo usputna stanica – otkrio je Radošević.
Koliko je SHNL drukčiji danas u odnosu na 2018. kada ste posljednji put bili tu?
– Po pitanju klubova, sada ih je više koji uzimaju bodove. Nema nekog klasičnog autsajdera kao nekad. Liga je zanimljivija i sviđa mi se – rekao je Radošević pa se dotaknuo infrastrukture:
– Ah, to je tužno. Kakve igrače imamo, kakvu reprezentaciju, i da se onda moramo baviti pitanjem uvjeta, terena i infrastrukture. To je baš neprofesionalno. Vremenski uvjeti u Danskoj nisu ni izbliza tako dobri kao u Hrvatskoj, a imaju puno kvalitetnije terene od nas. To mi nikako nije jasno. Mogu razumjeti da za sve to treba novac, ali jednostavno mora nam biti bolje nego što je sada. Pogledajmo samo kakvi su nam glavni travnjaci. Zato se i događaju ozljede i zato i ne možeš imati kvalitetnu prezentaciju igre. OK, sad će neki travnjaci biti novi, ali moraš ih znati održavati jer će se u suprotnom opet pokvariti.
Radošević ne krije koga želi vidjeti na vrhu na kraju sezone.
– Volio bih da prvak bude Hajduk, ali kad igram protiv njih, želim pobijediti. Tako je, uostalom, već i bilo nedavno kad smo doduše odigrali neriješeno. Zaista je teško bilo što prognozirati s obzirom na formu kandidata.
Veznjak je i ponikao u Hajduku u kojem je bio u više navrata, a neke utakmice iz prve ere u splitskom sastavu posebno pamti.
– Definitivno utakmicu s Interom u Milanu. To je bilo nešto posebno. Pa onda reprezentacija. Zaista se puno stvari dogodilo u kratkom razmaku. Tako to ide u modernom nogometu danas. Sve se događa prebrzo. Možda sam ostao malo nedorečen jer u Napoliju kasnije nisam puno igrao, ali tako to ide. Poziv u reprezentaciju bio je pozitivan šok, haha. Baš sam bio sretan zbog svega. U kratkom roku debitirao sam za Hajduk i onda za reprezentaciju. Kad se samo sjetim koliko ljudi sanja to dvoje… Sjećam se i tada napisa u medijima, nepotrebnih…
Pisalo se tada da ga je Igor Štimac pozvao samo zato jer je iz Hajduka.
– Da, to je bilo skroz nepotrebno. Ali ta epizoda ostala mi je u lijepom sjećanju jer je u reprezentaciji vladalo nevjerojatno zajedništvo. To me baš oduševilo. Super su me primili svi igrači. To su baš bile kvalitetne osobe, ne samo igrači.
Za Vatrene je upisao tek jedan nastup.
– Bio sam uvjeren da će ih biti još. Možda sam olako bio maknut u stranu jer sam odigrao dobro tu utakmicu. No što je, tu je. Prihvatio sam to i nastavio dalje.
Već u siječnju 2013., svega godinu i dva mjeseca nakon debija u Hajduku, Radošević je prodan u Napoli.
– Hajduku je svakako trebao novac. Situacija u klubu bila je teška. Možda tada toga nisam bio svjestan, ali tim transferom Hajduk je riješio puno problema tako da mi je na kraju bilo drago da sam otišao i pomogao klubu. Možda me malo i bilo strah otići u inozemstvo, ali nisam imao puno izbora. Možda bi mi bolje došao neki klub u kojem bi se mladim igračima davalo više šansi, ali što se može – rekao je Radošević pa se prisjetio vremena iz Napolija:
– Prvih pola sezone trenirao sam s prvom momčadi, ali sam igrao za Primaveru. Znači, mi u Splitu i Dalmaciji smo temperamentni, ali oni u Napulju su sve to, puta deset! No bilo mi je lijepo, stekao sam dolje dosta prijatelja i izvan nogometa. Kad je došao Benitez, vidio je da se borim i trudim pa sam i dobivao neke šanse, ali bilo je teško očekivati da ću biti standardan.
U zimu 2015. godine vratio se u Hrvatsku, ali ne u svoj Hajduk, već u Rijeku.
– Damir Mišković me kontaktirao. Tražio sam klub u kojem ću više igrati, a Rijeka me htjela i borila se za prvaka. Otišao sam na posudbu. Radio sam tu s Matjažom Kekom, on je dobar, iskusan trener koji zna što želi. Napravio je čudesne rezultate s Rijekom. O njemu imam samo pozitivno mišljenje. Bilo mi je lijepo u Rijeci i htjeli su me zadržati, ali otvorila mi se opcija u Španjolskoj. Malo mi je i krivo što nisam ostao duže u Rijeci.
U sezoni 2017./2018. se iz Salzburga ipak vratio u Hajduk.
– Salzburgu sam imao ugovor na godinu dana plus dodatne tri ako se dogovorimo. Međutim, kako je tadašnji predsjednik Mateschitz morao napustiti klub, a istovremeno mi je supruga bila trudna s prvim djetetom, odlučili smo se radi obitelji vratiti doma. Imali smo jako dobru momčad i trenera, super rezultate, ali ni dan-danas ne znam što nam se dogodilo u zadnja dva i pol mjeseca. Borili smo se za oba trofeja i onda je sve puklo. Ne mogu to shvatiti.
Te sezone bio je i kapetan Hajduka.
– Bio sam kapetan i u mlađim uzrastima tako da me nije previše stiskala ta vrpca oko ruke, haha. Bio sam naviknut na taj pritisak i ulogu, ali svejedno sam bio itekako sretan zbog toga. Sezona je bila baš turbulentna, iako, ponavljam, ni danas mi nije jasno gdje je i zašto puklo.
Hajduk je te sezone šest kola prije kraja sezone zaostajao za Dinamom pet bodova, a klub je bio potresen i borbom navijača protiv Ivana Kosa. Torcida je tadašnjeg predsjednika Uprave baš uoči tog derbija optužila za kršenje temeljnih vrijednosti kluba, a kada je Hajduk u derbiju izgubio 2:1, Kos je smijenjen. Nakon toga poraženi su i u finalu Kupa od Dinama u Vinkovcima s 1:0, a Hajduk se žalio da je teško oštećen odlukama sudaca.
– Ma, to finale Kupa bilo je smiješno. Kad izgubiš utakmicu u normalnim okolnostima, bude ti žao, ali kad se dogode stvari koje nemaju veze s igrom, zapitaš se što je ovo. Bili smo svugdje blizu trofeja, a nismo ništa uzeli.
Upravo je ta vinkovačka utakmica Radoševiću dala dodatni motiv za odlazak iz Hajduka.
– Možda i jest, jer sam htio otići u neku uređeniju ligu, ali nije bila glavni okidač. Neke se stvari jednostavno tako dogode. U Brondbyju je već bio Ante Erceg, on je došao prije mene. Stupili su u kontakt sa mnom, trener je tada bio Zorniger koji je prethodno bio u Leipzigu pa je možda i on kontaktirao ljude iz Salzburga – zaključio je Radošević.
ŠTO JE JOŠ PRIČAO RADOŠEVIĆ PROČITAJTE OVDJE.
