Kad je Martin Zlomislić stao na gol HNK Rijeka kao prvi vratar po svom dolasku u Rijeku iz Širokog Brijega, malo tko je očekivao da će upravo on biti jedna od ključnih figura u sezoni koja će se na Kvarneru pamtiti zauvijek. Sezona 2024./‘25. ostat će upisana zlatnim slovima: dvostruka kruna, Rijeka prvak Hrvatske i osvajač Kupa, a među svim junacima te nevjerojatne kampanje, jedan lik zaslužuje posebno poglavlje, tihi vođa, kapetan, čuvar mreže: Martin Zlomislić.
Zlomislić nije došao pod svjetla reflektora nekom instant slavom i pojavom. Dapače, tri godine je proveo čekajući. Čekajući svoju šansu, radeći u tišini, trenirajući bez pompe, ali s nevjerojatnom posvećenošću. U Rijeku je stigao iz Širokog Brijega još 2021., kao mlad vratar pun potencijala koji se, osim početnih nekoliko utakmica, nije uspio izboriti za vratarsku “jedinicu”. U sjeni Nediljka Labrovića nikada nije tražio izlaz. Nije stvarao buku. Bio je pravi profesionalac, onaj kakvih je sve manje u suvremenom nogometu.
Kada je Labrović napustio klub u ljeto 2024., mnogi su očekivali da će Rijeka dovesti neko iskusno, provjereno rješenje. Ali struka je odlučila da Martin Zlomislić dobiva šansu, on ju je objeručke iskoristio.
Kapetan Zlomislić je u sezoni 2024./‘25. imao 45 nastupa i u čak 24 utakmice sačuvao svoju mrežu netaknutom. Gledamo li pak samo SuperSport HNL, tu je još i uvjerljiviji s čak 19 clean sheetova iz 34 utakmice, najviše od svih vratara u ligi. Primjerice, Labrović je prošle sezone u 35 ligaških ogleda imao jednu “nulu” u rubrici golova manje, a znamo da ga je prošla sezona lansirala među hrvatske reprezentativce…
Rijeka je bila momčad koja je najmanje puta vadila loptu iz svoje mreže, a Zlomislić je bio posljednji čavao u toj obrambenoj tvrđavi. Njegova mirnoća, pozicioniranje, refleksi, ali i ono neuhvatljivo – karizma lidera – učinili su ga ne samo prvim izborom, već i kapetanom momčadi koja je poharala Hrvatsku…
U današnjem nogometu često se lideri dokazuju gestikulacijom, povicima, teatralnim reakcijama. Kod Zlomislića je priča drugačija. On vodi primjerom. Njegova komunikacija s obranom je tiha, ali jasna. Nikada ne dramatizira. Kad obrana zadrhti, Martin ostaje miran. Kad tribine zahuče, on ne trepne. I baš ta smirenost bila je presudna u trenucima, poput onog na Šubićevcu, kada se “lomila” cijela sezona.
Sezona nije prošla bez drame. U prosincu 2024., u utakmici protiv Hajduka, Zlomislić je u sudaru s Markom Livajom zadobio potres mozga. Slike kako bespomoćno leži na travnjaku, uznemirile su sve koji vole Rijeku. Preskočio je samo posljednju utakmicu jesenskog dijela, krenuo normalno u zimske pripreme i – vratio se još bolji. Bio je to samo dokaz kako je kapetanska traka u pravim rukama, kako je mentalna snaga riječkog vratara poput Učke.
Kao šlag na tortu, stigao je prvo poziv, a onda i reprezentativni debi za Bosnu i Hercegovinu. U utakmici protiv Nizozemske, iako su Zmajevi odigrali skromno, Zlomislić je briljirao. Njegov nastup ostavio je snažan dojam na struku i navijače, pokazao je da je sazrio, da je spreman za najveću scenu.
I doista, sve ono što je postigao nije prošlo nezapaženo. Na kraju je Zlomislić proglašen najboljim vratarom SuperSport HNL-a, što je priznanje koje mu nitko ne može osporiti.
Navijači Rijeke nisu naivni. Oni prepoznaju rad, skromnost i srce. Zato su Zlomisliću i skandirali. Ne bučno kao napadačima, ali s poštovanjem koje se ne stječe lako. Njegovo ime sada se nosi na dresovima klinaca, njegov dječački osmijeh dok diže pehare namijenjene pobjednicima zaštitni znak, a njegov karakter – miran, čvrst, nepokolebljiv – savršeno utjelovljenje šampionske Rijeke. Rijeke koja ne srlja, ali zna gdje ide. Rijeke koja se ne razbacuje, ali zna pobijediti. Rijeke koja je, ove sezone, bila najbolja.
Martin Zlomislić nije heroj s naslovnica. On nije skandal-majstor, nije čovjek iz realityja, nije showman. On je radnik. Kapetan. Vitez s rukavicama. Čovjek koji je tri godine šutio, a onda progovorio, ne riječima, nego obranama. I kad se jednog dana budemo prisjećali sezone 2024./‘25., sezone u kojoj je Rijeka osvojila dvostruku krunu, ime koje će zauvijek odzvanjati s tribina Rujevice ili Kantride, bit će upravo njegovo. Martin Zlomislić. Kapetan Rijeke. Šampion u rukavicama.
