Nije nam trebala utakmica sa Zirom da bismo znali kako su Hajduku nužna pojačanja, ali nastup u Azerbajdžanu na službenoj sceni potvrdio je koliko je sastav Bijelih krhak i lomljiv te da Gonzalo Garcia s mladićima iz škole neće moći napasti velike rezultate. Hajdučki puk navikao se na svakakve pljuske, pa nekima ni ispadanje od Zire ne bi bila tragedija, no od sljedećeg četvrtka i uzvrata s njima Bijeli bi trebali promijeniti način razmišljanja i napokon otići dalje. Što neće biti jednostavno.
Daleko je Hajduk od Garcijine igre, ali ništa značajno neće napraviti ni ove sezone ako ne dovede stopera, središnjeg veznog koji će biti ključni pivot ekipe, jer to Garciji treba kao korica kruha, i opasno krilo na čijoj bi moći gradili napadačku igru. Dugo se čeka Antu Rebića, baš Rebić ili jedan takav Rebić mogao bi dati drugačiju dimenziju. Najavljenim odlaskom Uremovića, stoper je goruće pitanje, premda se Skelin u građenju igre pokazao materijalom s kojim se može raditi. Međutim, nije posao stopera samo građenje igre.
Pajaziti je već pokazao da je pojačanje, Ivušić će to biti, iz unutarnjih rezervi može se nešto izvući, no današnja momčad mora biti zadovoljna što je iz Bakua donijela remi, pa se ima mogućnost u miru pripremati za uzvrat. I to je njezina realnost. Ništa više.
No, osim što mu trebaju svježa krv i dodatan pogon, Garcia iz pojedinih igrača aktualnog kadra mora izvući više. Nije normalno da Pukštas sjedi na klupi, jer radi se o nogometašu koji je pokazao moć i talent. Iako se ne radi o finom tehničaru kakve voli Urugvajac i zbog čega forsira Skoku, Hajduk si ne bi smio dopuštati da olako propadaju igrači na kojima je mislio zaraditi milijune. Pukštas ima energiju koju treba uklopiti u ekipu ili naći kupca da ga se proda. Ovako mu cijena može samo dodatno pasti. Dojam je da je Garcia brže izgradio Istru nego što će Hajduk. To dovoljno govori u kakvim se problemima našao, no sve će biti daleko bolje ako se kadar pojača pravim igračima. Tri imena spasila bi Bijele.
