Jutro nakon 0:2 poraza na Poljudu prvi upućeni poziv Nikici Jelaviću u glavni je plan postavio temu Hajdukova pogotka za vodstvo. Trener Lokomotive još je u subotu uvečer kazao da je Hajduk možda dao gol iz zaleđa u tijeku akcije i da bi volio vidjeti snimke, a u nedjelju popodne, kaže, situacija je skroz jasna.
Dakle, Rebić je potpisao pogodak u 18. minuti nakon ubačaja Livaje s desne strane. Na ekranu smo mogli vidjeti da je VAR soba ispravno utvrdila da se Rebić u pratnji Kolingera i Diopa nalazio u dozvoljenoj poziciji, ali nismo vidjeli vrijedi li to i za asistenta Livaju, u trenutku kada mu loptu na krilo šalje Pukštas.
– U VAR sobi se kunu da nije bilo zaleđe, ali dobili smo snimku koja kaže drukčije, pa neka mi netko objasni… Da, ostaje dojam da smo mogli napraviti i više, no najsnažniji dojam ipak ostavlja taj gol Hajduka, za koji uopće ne mogu vjerovati da su ga priznali! Što su gledali, što su pokazivali na ekranu… Uopće mi ne ide u glavu da se to može dogoditi na jednoj ovakvoj utakmici. Da nam ništa poslije nije prikazano, da ništa nije dokazano, da se prema tomu ponaša kao da se ništa nije dogodilo – kaže nam Jelavić prije nego što će postati još konkretniji.
– Po snimci koju imamo, vidi se zaleđe od pola metra. Morao ga je vidjeti i pomoćni sudac, a ne samo VAR soba, jer ga je bilo lagano za opaziti. Jednostavno, osjećamo se zakinutima zato što i jesmo zakinuti. Mi smo djelovali dobro i bili opasni iz tranzicije. Hajduk se zadnjih pola sata na svom terenu morao braniti u 5-4-1, a ugasili smo se nakon drugog primljenog gola, što je normalno jer smo se skroz otvorili u potrazi za izjednačenjem. Taj drugi gol mi je najmanje bitan. Odigrali smo dobrih 90 minuta, krivo mi je što je jedna sudačka odluka porušila cijeli tjedan napornog rada.
Istaknut će Jelavić još nešto…
– Prije početka sezone imali smo seminar sa svim hrvatskim sucima i šefom Layecom. On je jasno i glasno rekao da treba čuvati sliku hrvatskog nogometa, ali na ovaj način, on radi apsolutno suprotno! Gadljivo mi je da ovo uopće nije svirano… Nekad imam osjećaj da nisam nikada ni igrao nogomet, ili da sam bio samo prolaznik. Boli te kad te netko uvjerava u jedno, a ti vidiš drugo. Ovako bih reagirao protiv koga god da smo igrali, nebitno je radi li se o Hajduku, Dinamu ili nekom trećem. Nisu mi jasne odluke sudaca i, ponavljam, ne čuvamo sliku hrvatskog nogometa nego šaljemo totalno krivu sliku.
Jelavić je, dakle, jasno iznio stav i traži objašnjenje, ostaje nam za vidjeti hoće li ga dobiti putem redovne analize Komisije sudaca. Što se utakmice tiče, samo se dijelom odvila kako je i najavio – Lokosi nisu bili podređeni Hajduku osim eventualno u prvih 10-ak minuta drugog dijela, no baš zato i imaju za čime žaliti. Možda ih je Hajduk iznenadio s trojicom otraga, ali svakako ih nije uhvatio na prepad. S obje strane vidjeli smo nekoliko nedopustivih individualnih grešaka na vlastitim polovicama koje su rezultirale neiskorištenim šansama suparnika, a Hajdukove linije nerijetko bi se gubile tijekom tranzicije Lokosa, što se najbolje vidjelo u kontri krajem prvog dijela koju je Stojaković morao bolje završiti. U prijevodu, ili zabiti kad se već odvažio na samostalni završetak (pa pogodio blok), ili ostaviti lijevo za Pajača koji bi neometano šutirao iz izgledne pozicije. U utakmicama bez puno prilika, pogotovo protiv na papiru jačeg suparnika, ovakve situacije ne toleriraju pogrešku.
– Imali smo tri do četiri trenutka gdje se ne poštuje kretnja suigrača, i onda to ode u krivom smjeru. Na treningu radimo totalno drukčije i, iskreno, ne znam što igračima u takvim situacijama bude u glavi da ne ispoštuju drugoga. To su situacije na kojima trebamo poraditi da bismo bili što učinkovitiji i opasniji prema naprijed – zaključit će Jelavić, uz dodatak da je ipak ponosan na izvedbu izabranika.
Na postavljenu obranu Lokosi nisu imali jasnu ideju, čekao se kakav ekstra potez Vasilja ili Krivaka, progresija bi se u pravilu osjetila kad bi Katić uzeo loptu u noge, no sve se to ispostavilo više bezazlenim nego konkretnim. I to je segment kojim će se vjerojatno pozabaviti. S pozitivne strane, stav svakako upućuje na hrabrost i odvažnost – Lokosi su pokazali silovitiji visoki presing od Hajduka, u nekim situacijama Ivušić bi držao loptu, a u opasnoj zoni po Hajduk, odnosno u prostoru unutar 20-ak metara od vrata, vidjeli bismo pet ili šest gostujućih igrača koji su spremni ugristi.
Jelavić već počinje razmišljati o Dinamu, Hajduk je možda dobio dašak mirnoće samo na račun bodova, ne i prezentacije. Prošle dvije sezone najbolje su im pokazale da – pobjeđuje li se u kontinuitetu na kakvu minimalnu prevagu, a ne stvarnu dominaciju – ostaje pitanje trenutka kad će tablica pokazivati osjetniji minus za vodećima. Zato ovaj trobod nije za busati se o prsa.
